Ivica Vugrinec iz Jalžabeta pored Varaždina bivši je pukovnik Hrvatske vojske i stopostotni ratni invalid, a od pakla PTSP-a spasila su ga - jaja.
Uz to, profesionalno se bavi i stolnim tenisom, streličarstvom, vozi motor, peca, ali to nije sve.
Zvuci zubarske bušilice od kojih se ježi koža, ali ne od straha, već od divljenja. Ivica njome rezbari jaja i stvara prava mala umjetnička djela.
„Treba ga jednostavno podijeliti na jednake dijelove da bi počeli
crtati. Tu šablona nema, svako jaje je drugačije, svako je ručni
rad“, objašnjava Ivica Vugrinec, umirovljeni branitelj i
umjetnik.
Radi na svim vrstama jaja, od nojevih, prepeličjih, labuđih do
guščjih. Za jedno ovakvo treba mu nekoliko sati rada, mirna ruka
i glava. A najviše rezbari noću.
„Zapravo je najbolje vrijeme za raditi tako fine poslove jer kad tijelo u 12, 1 u noći krene spavati onda su ruke najmirnije“, kazao je Vugrinec.
Baš poput krhke ljuske, često znaju pucati i živci. A jaje ne puca nikada na početku, već na kraju od vibracije bušilice.
„Kad pukne u par sekundi je strašno i poslije toga to vrlo brzo
prolazi. Maknete sa strane i počnete odmah drugo. Jer ako
odustanete onda ste izgubili“, objašnjava.
Baš kao i u životu. Da je odustao kada je bilo najteže, danas ne
bi bio ovdje, kaže. Jedva je ostao živ u proboju na Vukovar 1991.
kao član specijalne policije.
„Pritom sam izgubio nogu, kuk, bubrezi su prostrijeljeni, dosta
teško je bilo. I nakon 33 ratne operacije i 500 dana
bolnice. Eto ja sam opet tu“, poručio je Ivica.
Da ne potone, spasilo ga je prvo rezbarenje stakla, a nakon toga
i jaja. Dio domovine za koju se borio ugrađuje u svaku pisanicu,
hrvatski pleter mu je umjesto potpisa, a izlagao je čak i u New
Yorku.
„To je moj antibiotik. To je umjesto svih nekih tableta. I
smirenje... To je moja odluka takva dok god budem mogao raditi ne
trebam piti tablete“, rekao je.
Po struci strojar, u bolnici je dane kratio vezanjem. Samouki je
kipar, vozi motor, bavi se sportom. Uveo je streličarstvo u
paraolimpijski sport, 10 puta je bio državni prvak u stolnom
tenisu.
"I još su tu pucanje glinenih golubova, to je lovačka sportska
disciplina. Zapravo sav sport me privlači kakav god mogu ovakav
hendikepirani raditi", kazao je.
Ako u centru Varaždina prođete pokraj njegova štanda, zaustavite
se. Jer ovo nisu samo jaja. Ona pričaju priču o tome kako se iz
njih može roditi i novi ljudski život.
