Djevojčice u školu mogu, ali do šestog razreda. Tako su odlučili talibani u Afganistanu. Žene se tamo ne smiju baviti sportom. Na televiziji moraju prekrivati lica, bez pratnje ne smiju iz kuće.
A jeste li znali da samo 40 posto Afganistanki ima pristup mobitelu ili da ih se samo 10 posto osjeća sigurno kada izlaze na ulicu? Da, najgore mjesto za žene je Afganistan. Pokazalo je to istraživanje Georgetown instituta za žene, mir i sigurnost.
"Ima trenutaka kada se stvarno bojim. Ali život ide dalje. Bojim se da ne možemo ništa po tom pitanju. Želimo se školovati", kazala je jedna Afganistanka.
Osim u Afganistanu, biti žena nije lako u Siriji, Jemenu i Pakistanu. Lamis Barhom je iz Damaska u Siriji. Otišla je od tamo prije 7 godina. Ne zato što joj je život bio loš, nego zato što se udala za Hrvata. "Normalno je tamo biti žena. Kao žena ovdje. Žena ide na posao, odgaja djecu, radi ili ne radi - kako odluči. Ako žena treba radit', radi. Ako muž može uzdržavati obitelj financijski onda je ona samo s djecom kući", kaže Lamis.
Tek 13 posto žena je zaposleno. Lamis kaže - nije svugdje tako dobro kao što je njoj bilo u Damasku. Tamo gdje vlada ISIL, ženama je puno teže.
"Prije rata sve je bilo super, sada više nema onog mira. Ne samo za žene, nego za bilo koga nema mira za ići kasno iz kuće vani. Mi možemo studirati, imamo doktorice, žene u parlamentu. Žene su na jako visokim pozicijama", objašnjava.
Zaposlenih žena starijih od 25 najviše je na Islandu, preko 60 posto, a najmanje u Jemenu, 5 posto. Kada se u obzir uzmu samo "razvijene zemlje", u crveno upadaju Grci sa samo 37 posto zaposlenih žena. Broj zastupnica u parlamentu najviše ima, pazite sad, Ruanda - više od pola. Nijednu nema Papua Nova Gvineja. Od razvijenih zemalja na vrhu je Novi Zeland, na dnu Malta. Diskriminirane su najviše Pakistanke, najmanje Kanađanke, Islanđanke i Norvežanke. Od razvijenih zemalja, Izrael je najgori.
"Ja ne mislim da postoje razlike između žena i muškaraca. Ako ste posjetili Pakistan vidjeli biste da nema mnogo razlika. Normalno se oblače, nose traperice. Nije onako kako ljudi misle, da su potpuno prekrivene. Mogu raditi sve što žele, studirati ili se baviti, recimo sportom", kaže Usman Gujjar.
Usman je Pakistanac. Kaže, žena ima u vojsci, policiji, rade sve što i muškarci. Diskriminacije nema, iako američko istraživanje kaže da je ono na 73%.
Norveška - zemlja koja je broj jedan što se tiče kvalitete života, a sada i broj jedan što se tiče žena. "Muškarci ovdje znaju reći da su ovdje žene na prvom mjestu, onda djeca, pa psi i tek onda muškarci. U top menadžerskim pozicijama ovdje je malo ljudi koji puno zarađuju i to samo 30 posto žena zarađuje mnogo novaca. U onim nižim sektorima, običnim poslovima žene i muškarci su skoro pa izjednačeni", kazuje Marina Pohl iz Osla.
Tek 4 posto žena prijavljuje nasilje od strane partnera, nijedna se ne osjeća diskriminirano na poslu, gotovo sve Norvežanke osjećaju se sigurno dok šetaju same. Kažu, nije uvijek bilo tako, feministička revolucija krenula je 2016.
Dobro je i ženama u Finskoj, Islandu i Danskoj. Imaju Sannu Marin, dosad su imali 79 ministrica. Finska je doista "girl power" država.
"Mislim da smo jako sigurne u odnosu na druge zemlje. Jednako dobar je obrazovni i zdravstveni sustav. Trudnicama zdravstvo puno pomaže. Nikada se nisam osjećala da nemam pravo na nešto zato što sam žena", prepričava Heidi Länsipuro iz Helsinkija.
Hrvatska je na ljestvici 26. od 170 država. U prestižnom društvu Izraelki i Talijanki. Ajde da barem po nečemu nismo na dnu ljestvice...
