Izumitelj Asbjørn Nes, došao je na
ideju takozvanog "hvatača vjetra." Radi se o ogromnom
"jedru" na moru koje bi moglo promijeniti proizvodnju energije
vjetra. A kada kažemo ogroman, mislimo veći i od Eiffelovog
tornja.
Jedna posebna vrsta turbine dominirala je u industriji
iskorištavanja energije vjetra: horizontalna osovina
vjetroturbine. To je visoki stup koji podupire ogromne oštrice
koje se okreću, ostavljajući dojam svojevrsne svemirske
vjetrenjače.
Nes je, zajedno s kolegama poduzetnicima Arthurom
Kordtom i Oleom Heggheimom, želio
ustanoviti je li ova tisućljetna tehnologija zaista najbolji i
najučinkovitiji način stvaranja energije u 21. stoljeću.
"Kada možete promijeniti ono što se trenutno koristi - to je
definicija inovacije", rekao je za IFLS Ronny
Karlsen, financijski direktor tvrtke Wind Catching
Systems AS.
"Hvatač vjetra" bio bi velika struktura postavljena na moru,
objasnio je Karlsen, gdje su i konvencionalne vjetroelektrane
postigle nevjerojatan uspjeh. No, umjesto da jednostavno
reproduciraju nacrte koji se već nalaze na oceanima,
utemeljitelji sustava za hvatanje vjetra umjesto toga su se
oslanjali na svoje iskustvo u pomorskoj i naftnoj industriji.
"Tehnologija stvaranja plutajuće strukture na moru dobro je poznata, posebno u industriji nafte i plina", objašnjava Karlsen. "Imate naftne platforme koje su fiksirane za morsko dno i nepokretne."
"Iako turbine nisu novost, inovativni dio je dizajn - način na koji sve to spajate u jedan sustav koji se razlikuje od svega ostalog na tržištu.”
Multirotorni učinak
Svijet nikada nije više ulagao u obnovljive izvore energije nego sada. No iako nisu štetni za okoliš, čini se da svaki novi razvoj dolazi sa svojim problemima. Solarna energija može biti isprekidana, hidroelektrane mogu naštetiti lokalnim divljim životinjama, a geotermalna energija može biti skupa i teško dostupna.
Isto vrijedi i za snagu vjetra. Iako je vjetar svijetu 2019. opskrbio više od pet posto svjetske energije, obnovljivi izvori energije ipak imaju svoje negativne strane.
Jedan od glavnih problema vjetroelektrana na moru su troškovi održavanja - rad i održavanje obično mogu činiti 25-30 posto ukupnih troškova životnog ciklusa vjetroelektrane. U ovom pogledu "hvatač vjetra" je u prednosti, objašnjava Karlsen.
"Trenutačno s vjetrovima na moru potrebno vam je mnogo specijaliziranih plovila s dizalicama da biste došli do turbina", objasnio je za IFLS. „Ono što ćemo učiniti je izgraditi sustav dizala kako bi smanjili operativne troškove.”
Još jedna briga za obnovljivu energiju u budućnosti je kako maksimizirati potencijalnu proizvodnju. Iako su u tom smjeru učinjeni značajni pomaci u pogledu energije vjetra, Karlsen je objasnio IFLS -u da još uvijek postoje neke prepreke koje je potrebno prevladati.
"S konvencionalnim turbinama kad brzina vjetra dosegne 12 metara u sekundi, počet će naginjanje oštrica", objasnio je. "Električna energija će se i dalje proizvoditi, ali se neće povećavati one koja se dobiva pri snazi vjetra od 12 m/s. To se događa kako ne bi došlo do prebrzog okretanja oštrica." Oštrice u "hvataču vjetra" mogu se vrtjeti mnogo brže, i do brzine vjetra od 17 ili 18 m/s.
"Postoji i nešto što se naziva multirotorni učinak: testovi pokazuju da kombiniranjem nekoliko malih rotora postavljenih blizu, zajedno proizvode više snage nego da svaki stoji zasebno", rekao je Karlsen za IFLS.
Smanjivanje rizika za ptice
Jedan od aspekta energije vjetra, ili bilo kojeg obnovljivog izvora energije, koji uvijek zabrinjava je njegov potencijalni utjecaj na lokalnu bioraznolikost. Dokazi o utjecaju vjetroelektrana na moru na morski život mješoviti su i složeni, ali svakako je točno da oni mogu imati manje pozitivan utjecaj na život ptica iako ni približno nisu tako loši kao elektrane na fosilna goriva.
"Ovo je nešto što shvaćamo vrlo ozbiljno", rekao je Karlsen. "Procjenjujemo radar za ptice gledajući sustave koje koriste u zračnim lukama, to je nešto na čemu zapravo radimo, uključujući dizajn".
Među tehnikama spašavanja ptica su crne oštrice za povećanje vidljivosti, strategija koja se pokazala uspješnom u vjetroelektranama. No, tvrtka se nada da bi njihov dizajn trebao biti suštinski sigurniji za ptice od sadašnjih turbina.
„Rečeno nam je da, budući da je kao zid turbina, ptica ne bi letjela ravno kroz nju. Bilo bi to vrlo vidljivo ”, rekao je Karlsen. “Jedan od problema s konvencionalnim rotorima je taj što se čini da se sporo okreću pa ptica pomisli kako tuda može proletjeti, a onda se odjednom pojavi oštrica."
"Nadamo se da je ova stvar vidljivija pticama i da će dvaput razmisliti prije nego prolete kroz nju", dodao je.
Potencijal se treba prepoznati
Iako su dizajni vrlo impresivni, "hvatača vjetra" nećemo gledati u oceanima tako brzo. Za sada tvrtka u kolaboraciji s inžinjerima u Politecnico di Milano se fokusira na razvoju tehnologije koja se nalazi iza inovacije.
Ako će sve ići po planu, Karlsen objašnjava kako bi "hvatač vjetra" trebao biti spreman za izgradnju sljedeće godine, a samu konstrukciju na vodi možemo očekivati do 2023. ili 2024. godine.
"Želimo razgovarati sa svima koji su sudjelovali u razvoju vjetroeletrana" navodi Karlsen. "Razvoj vjetroelektrana je veliki projekt kojeg izvode velike energetske tvrtke diljem svijeta. Nadamo se da će evaluirati našu tehnologiju i uvidjeti njezin potencijal."
"Ono što pokušavamo je pronaći ekološki prihvatljivo i jeftino rješenje za proizvodnju obnovljive energije" dodao je. "To je naš cilj."
