Irena ima ogromno srce, donirala je dio nagrade i udruzi RTL pomaže djeci: 'Da nije bilo Života na vagi – ne bih bila ovakva kakva sam danas'
Facebook

SVAKA ČAST!

Irena ima ogromno srce, donirala je dio nagrade i udruzi RTL pomaže djeci: 'Da nije bilo Života na vagi – ne bih bila ovakva kakva sam danas'

Kandidatkinja treće sezone RTL-ova showa 'Život na vagi' dio nagrade donirala je udruzi RTL pomaže djeci. S Irenom smo razgovarali o njezinim humanitarnim djelima, ali i o tome što je inspirira da tako strastveno motivira i druge da nesebično daju onima kojima je potrebno

Irena Štetić Andrin osvojila je nagradu od 50 tisuća kuna kao najbolja od 'nefinalista', skinuvši 53,9 kg, odnosno 40,6 posto svoje tjelesne mase. U show je ušla s jasnim ciljem – izgubiti kilograme kako bi mogla otići na umjetnu oplodnju i tako ostvariti svoj san da postane majka.

Ono što većina ljudi nije znala jest to da je Irena iste sekunde kad je osvojila nagradu, odlučila da taj novac morati pripasti nekome drugome, nekome kome je potrebniji.

Nesebično pomaže udrugama i potrebitima, kao što je to bilo i u recentnom slučaju malog Mihaela, kojemu je omogućila da po prvi put začuje glas svojih roditelja i nauči govoriti.

No Irena je dio nagrade dala i udruzi RTL pomaže djeci. Razgovarali smo o njezinim humanitarnim djelima, ali i što je inspirira da tako strastveno motivira i druge da nesebično daju onima kojima je potrebno.

Kako si uopće odlučila da želiš podijeliti svoju nagradu koju si osvojila kao najbolja nefinalistica treće sezone?

Prije svega, meni za prijavu u show “Život na vagi” motiv nije bila novčana nagrada nego dugogodišnja želja da skinem višak kilograma jer je to bio glavni uvjet koji sam morala ispuniti da bih mogla pristupiti medicinski potpomognutoj oplodnji. A najveća mi je nagrada to što sam cilj koji sam si sama zadala, dostizanje 80 kilograma, uspjela ostvariti, i još k tome steći zdrave navike u prehrani i tjelovježbi kojih se još i danas pridržavam.

Uz to, život mi je postao bogatiji ne samo zahvaljujući iskustvima, nego i ljudima koje sam kroz taj višemjesečni proces upoznala. Dragocjena su znanja kojima me trener Mario Mlinarić podučio hrabreći me na tom zahtjevnom putu u kući i izvan nje. Sva ta pomoć i podrška, bez koje sama sigurno ne bih uspjela smršavjeti, za mene ima neprocjenjivu vrijednost, tako da sam 50 tisuća kuna novčane nagrade poželjela, kao financijsku pomoć, darovati onima za koje znam da im je to potrebno. Za mene je to samo nastavak tradicije koju sam započela davno prije nego što me javnost upoznala kroz “Život na vagi” – dio svoje zarade svake godine darujem udruzi ili ustanovi koju suprug Ivica i ja odaberemo.

Kako si odlučila da jedna od udruga kojoj pomažeš bude RTL pomaže djeci?

Da nije bilo RTL-a i ‘Života na vagi’ – ne bih bila ovakva kakva sam danas. Irena prije ‘Života na vagi’ i Irena danas ne samo da izgledaju kao dvije različite osobe, nego se različito osjećaju i razmišljaju, žive potpuno drugačije živote. Danas sam ispunjenija, sretnija i ponosna na sebe. Sviđa mi se Irena koju sada vidim na fotografijama, ponosno se pogledam u ogledalu i veselim se daljnjem napretku jer ne odustajem od rada na sebi. Najkraće rečeno - kvaliteta cijelog mog života se poboljšala.

Prije showa maštala sam o tome da suprug i ja postanemo roditelji, a sada sam uvjerena da će se to ostvariti. RTL mi je dao priliku da promijenim život i najmanje što ja mogu učiniti jest da među udrugama kojima doniram svoju novčanu nagradu bude i RTL pomaže djeci.   

No nije "RTL pomaže djeci" jedina udruga kojoj pomažeš. Prije nekoliko dana odjeknula je vijest da si pomogla u kupnji slušnog aparatića za malenog Mihaela…  Kako ste se suprug i ti odlučili na to?

Nakon što sam u blagdanskom izdanju novina pročitala priču o četverogodišnjem dječaku Mihaelu kojemu je potreban adekvatan slušni aparatić, a koji mu zbog nedostatka novca roditelji ne mogu priuštiti, bilo je dovoljno da pogledam svog supruga i odmah smo odlučili da ćemo dati potreban novac. Zapravo, da budem iskrena, već nakon što sam vidjela naslov novinskog članka, Mihaelov pogled s fotografije me odmah osvojio. Krenula sam u potragu za brojem njegove majke i nemalo je iznenadila porukom da želim novčano pomoći kupnju slušnog aparatića za njezina sina.

Od prvotno planiranog jeftinijeg aparata slabijih mogućnosti, ubrzo smo došli do zaključka da treba kupiti skuplji te da mjerilo treba biti kvaliteta, a ne cijena, jer o tom aparatiću ovisi koliko će i kako Mihael čuti te kad će i kako naučiti govoriti. Poželjela sam da dobije najbolji slušni aparat koji postoji. Nisam jedina koja je sudjelovala u akciji prikupljanja novca za Mihaela, samo sam možda trenutno medijski najviše eksponirana, a novac koji sam uplatila nije dio nagrade osvojene u ‘Životu na vagi’ jer sam već, prije no što sam saznala za Mihaelovu potrebu, odabrala kome ću ga sve donirati. Ali Mihael mi je dotaknuo srce i jednostavno sam mu morala pomoći.

Htjela sam to učiniti anonimno pa nisam o tome nikome pričala. Ali Mihaelova mama je inzistirala na tome da se treba znati da ima ljudi koji pomažu onima u potrebi i molila je za dozvolu da kaže tko je to učinio u ovoj Mihaelovoj priči. Razumijem tu njezinu potrebu jer njoj je digitalni slušni aparat kakav će dobiti Mihael neprocjenjiv - daje mu  mogućnost da konačno čuje, a onda i ponavljajući to što čuje, nauči i govoriti.

Mihael je već bio na probi aparatića i njegova reakcija na prve riječi koje su mu mama i tata rekli sve je rasplakala. Bilo je to prvi put da je u svom životu čuo svoje roditelje. Još samo da budu gotovi umetci koji idu iz aparata u uho i Mihael će započeti svoj novi život. Nakon svih prepreka koje je do sada savladao, zdravstvenih problema i operacija koje je prošao kao prerano rođeno dijete, Mihael nas sve može nadahnuti i potaknuti na zahvalnost za ono što imamo i pružanje pomoći onima koji to nemaju.   

Što tebi znači kada pomogneš onima kojima je to najpotrebnije?

Normalno mi je i prirodno da dio novca koji zaradim darujem i na taj način pomognem onima koji ga nemaju, a najpotrebniji im je. Činila sam to i ranije, ali tada nisam bila medijski eksponirana pa za to mnogi nisu znali. I nije bilo ni bitno da znaju, bitno je bilo pomoći. No sudjelovanje i postignuti uspjeh u ‘Životu na vagi’ stavio me u fokus medija kojima je zanimljivo pratiti me i nakon što je show završio. A kroz medije je postalo vidljivo i moje humanitarno djelovanje. Ako je to put da vidljivi postanu i oni kojima je pomoć potrebna, a moj primjer motivira i mnoge druge da im pomognu – zahvalna sam i onima koji o tome pišu i onima koji odluče pomoći.

Brojne mi poruke u inbox šalju ljudi koje sam potaknula na to i divno ih je čitati. Prije nekoliko sam dana u Osijeku donirala dio nagrade humanitarnoj udruzi ‘Od mene za tebe’, a prije toga im vlastitim sredstvima pomogla u kupnji nekoliko sprava za dječje igralište u Rehabilitacijsko-edukacijsko-senzornom parku za djecu s posebnim potrebama ‘Marin’. Dio nagrade darovat ću i udruzi Down Zagreb, udruzi Betlehem te mom prijatelju Hrvoju Modriću iz Nove Gradiške, koji je ujedno i košarkaš, a pretrpio je tešku ozljedu glave tijekom jedne utakmice nakon čega je ostao nepokretan.

Svaka je priča drugačija, često javnosti nepoznata, a u njima su ljudi koji trebaju pomoć. Mene u svemu vodi zahvalnost na tome što imam dovoljno da mogu pomoći i onima koji nemaju, a itekako im je potrebno. To mi čini srce ispunjenim i radosnim. Dajem, a uz to dobijam najljepši osjećaj na svijetu. I sigurno ću nastaviti i dalje.

 

Izdvojeno

Reci što misliš!