Petak je. Iza mene naporan radni tjedan, a preda mnom vikend.. Točnije taj famozni #fridayNight od kojeg svi puno očekuju. Jer kao kreće umor od odmora ili od izlazaka! Ovisi kako je kome grah pao! Moj se posložio baš ovako….
Uskačem u svoju malu crnu haljinicu (dobro, kod mene nije baš tako mala) i nabacujem svoj omiljeni crveni ruž te krećem po frendicu. Ali ne svoju! Da, večeras sam samo pratnja, budimo realni i pogledajmo istini u oči – samo vozač svome sinu Milu, koji izvodi u kazalište SVOJU frendicu Nicole.
Čak mi je dao do znanja da bi bilo bolje da ne idem sa njima, ali kao i on shvaća da sa 6,5 godina ne može baš sam 'tulumariti' po gradu, pa eto...bolje i svijeća mama, nego li da ostane doma! Sjajna predstava u gradu – Aladin, redateljice Saše Broz u Zagrebačkom kazalištu lutaka. Jedno od događaja koje ne smijete propustiti. Cool škvadra tamo, i ona mala i ona veća.
Djeca uživaju, a ja se u foajeu osjećam kao u nekom izlasku jer je i tako sve puno mama i tata koji baš kao i ja, petkom šofiraju svoje juniore, a nekad smo se viđali po kultnim zagrebačkim klubovima. To je ta generacija. A mi, kao poznavatelji dobroga, zapravo smo se veselili odgledati tu bajku pretočenu u kazališnu predstavu i po tko zna koji puta susreti sa THE pitanjem 'A koje biste vi tri želje poželjeli da ste na Aladinovom mjestu?!'
Prvo si pomislim, za razliku od Aladina koji je protrljao čarobnu svjetiljku i dobio duha – ja trljam uglavnom doma po prašini, suđu i pegli. Ne izlazi iz toga nikakav duh, samo para na uši. A uvjerena sam da svaka 'kućanica' barem jednom poželi duha koji će sve to napraviti umjesto nje, još ako duh izgleda poput Toma Hardya – e onda bih zapravo želje ispunjavala ja njemu!
NE ozbiljno - zapitam samu sebe gledajući predstavu - što bi poželjela?! (A da izuzmemo mir u svijetu i zdravlje, koje želim svakodnevno... stvarno, to je najbitnije. No koje su to najvažnije sporedne stvari koje su mi tog trenutka pale na pamet)
Sjetim se odmah super slika svoje frendice Lucije koja je na krstarenju, i objavljuje fotke sebe i klinaca na Facebooku , ali i sebe i frendica kako uživaju negdje na Kubi, uz Mojito …daaaa, sad bi mi dobro došla neka egzotična plaža. Mjesto za uživanje, dok nam ne dođe sunce u ove naše zimom okovane krajeve!
Čim sam na plaži (u mislima) sjetih se odmah i druge želje – tijelo Cindy Crawford , idealne 50-godišnjakinje! ( ne bi se žalila niti na njezino tijelo s neobrađenih fotki sa snimanja jedne kampanje, kada su procurile fotke gdje joj se kao malo vidi trbuh i strije).
A kad sam već kod Cindy, sjetih se da ima divne dvoje djece i pomislim si, ne bi bilo loše imati još djece. Uvijek sam zamišljala da ću ih imati minimalno dvoje. Nema veze – imam jedno, prekrasno i maksimalno uživam u svemu …(a tko zna, nikad se ne znaju putevi rodini, hahahha).
- Mama, mama – protrlja mene po ruci moj mali princ
Milo – idemo na sladoled?!
Zašto ne, pomislih – baš je lijepo biti njegov
'duh' koji mu ispunjava želje.Mama
je uvijek tu, ne treba njemu čarobna svjetiljka. A mami,
eeee da, meni bi dobro došla jedna.. a tko je ne bi htio?!
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
