Branje i sakupljanje ljekovitog bilja

branje bilja

Od davnina naši su preci stjecali znanja o raznim stanjima, potrebama te bolestima koje utječu na ljudsko tijelo. Kao odgovor na ta stanja, te kao pomoć i lijek, koristili su ljekovito bilje i naučili ga poprilično dobro raspoznavati te njime baratati kako bi iz njega izvukli najbolje blagodati i učinke.

Korištenje ljekovitog bilja

Farmaceutska industrija u to je doba, naravno, bila na mnogo nižem stadiju nego li je danas, te za određena stanja i bolesti nije bilo drugog nego biljnog lijeka. U naše doba farmacija se razvila do zadivljujućih razina, no kako to da sve više ljudi pribjegava „alternativnim“ metodama liječenja?

Odgovor se nameće sam; u ovo ubrzano vrijeme, kada nemamo sekunde da predahnemo i kada nam je raspored određen za dane i dane unaprijed, pritisak raste, te ljudsko tijelo tada slabi, umara se, ubrzano stari te se razvijaju razna stanja i bolesti, a za neke nema lijeka u farmaceutskoj industriji, odnosno, ima lijeka no ne djeluje uvijek i na svakoga.

lavandaZapravo, mnogo se bolesti tretira na način da se pokušava umanjiti simptome kako bi osobi bilo bolje, no jeli to ispravno? Ne bismo li zapravo trebali naći, a zatim liječiti uzrok bolesti, odnosno ispraviti pogreške u ponašanju prema svome tijelu, kako bi nam ono moglo uzvratiti boljitkom, napretkom te tada i izlječenjem?

Čovjek je, također, kao društveno biće iznimno orijentiran prema lijepome, a zdravo, prirodno te vedro i energično je uvijek je lijepo. Ljudi koriste razno bilje, osim u svrhu poboljšanja zdravlja, također u svrhu ljepote, vitalnosti, podizanja energije, a isto i za smirenje.

Sakupljanje ljekovitog bilja

Ljekovito se bilje može kupiti po svuda, no razina kvalitete nije svugdje ista. Za sada su se najsigurnije za kupnju pokazale biljne ljekarne, no sabiremo li i sami sakupljamo i sušimo bilje, ukoliko smo u isto upućeni, dobiti ćemo ipak samo najbolje iz prirode.

Postoje tisuće vrsti biljaka, no nisu sve ljekovite. Moramo biti upoznati sa biljem koje želimo sabirati, kako ono izgleda, miriše te isto tako i djeluje. Poznato je pravilo među herbalistima da se u toku jednog dana, čak jednog mjeseca, sabire samo jedna biljka. Navedeno pravilo nastalo je iz jednostavnog razloga, kada se sakuplja više biljaka od jednom često se dogodi da se one izmiješaju, pogotovo u nešto većoj količini te tada nemamo čistu biljku od koje očekujemo njeno i samo njeno djelovanje.

Gdje i kada sabirati ljekovito bilje

Ljekovite biljke rastu gdje i kada im odgovara, one, moglo bi se reći, čak bolje od čovjeka znaju što je najbolje za njih. Određene biljke rastu na nizinama, u udolinama, u šumama ili na planinskim vrhovima. Stoga je ljekovito bilje najbolje sabirati divlje, odnosno u njegovom prirodnom podneblju i dakako u vrijeme kada ima najviše ljekovitih svojstava, kada je najbujnije i najzdravije, bilo to u cvatu, pupanju ili pak nakon ili prije.

Kada znamo gdje i kada beremo i sakupljamo određenu biljku, također moramo znati koje dijelove biljke beremo te koji dijelovi se koriste. To je od iznimne važnosti jer u velikoj većini slučajeva sabiremo samo jedan ili najviše dva djela ljekovite trave.

Ljekovito bilje bere se isključivo po lijepom i suhom vremenu, nikako po kiši te kada je vlažno i rosno. Mokro bilje ukoliko se, kao recimo matičnjak ubire i odmah priprema (kao npr. čaj) ne gubi svoja svojstva i potpuno je učinkovito, no ukoliko se sabire za sušenje, znači da ono mora stajati te takvo vlažno bilje počinje truliti i pljesniti, što je velik problem, jer se trulež iznimno brzo širi sa lista na list, odnosno cvijeta na cvijet.

Kod sabiranja bilja postoji također jedno zlatno pravilo, kojeg se drži svatko tko voli prirodu i njene plodove. To pravilo glasi: Nikada ne uberi sve bilje na jednom mjestu, uvijek je potrebno da se ostave možda čak i najljepši primjerci za sjeme. Na taj se način čuvaju i održavaju staništa ljekovitih trava.

Sušenje ljekovito bilja

Kada smo bilje ubrali, nastupa faza sušenja. Pri sušenju postoje dvije smjernice; krhkiji dijelovi biljke, a to su oni nadzemni (lišće, cvijet, samo latice…) suše se na propuhu i u hladovini, nikako na izravnom suncu, a korijenje, plodovi, kore te sjeme se mogu sušiti i na suncu.

Svo ubrano bilje mora biti razvrstano u što tanjim slojevima, a ne u busenima ili smotuljcima. Tko ima tavan ima odličnu „sušionu“, pogotovo ukoliko je krov metalan, tada dolazi do još većeg grijanja prostora, a tako i bržeg isparavanja vlage i samim time isušivanja bilja.

Važno je napomenuti da, ukoliko se upustimo u posao sakupljanja bilja, potrebno ga je raditi sa brigom i ljubavlju, bilje prevrtati , strpljivo i pažljivo kako ga se ne bi potrgalo te kako ne bi izgubilo svoju boju. U pravilu se većina mirisnog bilja suši na temperaturama od 35-45°C.

Skladištenje ljekovitog bilja

Kada smo odradili najveći dio posla, moramo isti i završiti. Osušeno je bilje važno uredno, čisto i marljivo pospremiti. Kaže se da je svaku vrstu bilja potrebno čuvati na drugačiji način, no postoje opće smjernice koje se mogu primjenjivati za sve.

Osušene se ljekovite trave mogu pakirati u vrećice od debelog papira ili u limenim i staklenim posudicama koje su zatvorene, nužno je da brinemo o čistoći pakiranja. Tako skladišteno bilje preporučljivo je iskoristiti do dolaska jesenskog vlažnog doba.

Svatko tko ima želju boravka u prirodi te branja i sakupljanja ljekovitog bilja te raznih plodova, mora imati na umu da se bilje nikada ne sakuplja u blizini cesta, željezničkih pruga, po gradovima i mjestima gdje ima mnogo onečišćivača koji naravno štete kvaliteti i ljekovitosti biljaka.

Prepoznavanje ljekovitog bilja

Isto tako, od iznimne je važnosti znati koje se bilje traži, najtraženije biljke kao stolisnik, kamilica, sljez, menta, neven i druge opće poznate, vrlo su prepoznatljive te ih nije lako zamijeniti, no i za to je potrebno vremena da se prouči i nauči.

Događalo se, naime, da su sakupljači bilja sa malo znanja i uvježbanosti u navedenom, znali pomiješati biljke, što zbog neprepoznavanja, a što zbog nepažnje.

Tako su sakupljači, lišće koprive, jedne od najdivnijih i najljekovitijih biljaka znali pomiješati sa lišćem bunike, koja je , poznata još od davnina i korištena u „ritualima ljubavnih magija“ te povezivana s vješticama, a spominjana i u Shakespeareovom Hamletu, otrovna, te lišće velebilja, čije bobe su toliko otrovne da već nekoliko pojedenih boba kod ljudi izazivaju gubitak pamćenja, delirij te smrt.

Navedene situacije trovanja biljem za vrijeme sakupljanja ljekovitog bilja, su izuzetno rijetke, no ovom predivnom hobiju i možda načinu života treba pristupati sa pažnjom i željom za učenjem i novim spoznajama te velikom ljubavi prema prirodi i onome što nam ona daje općenito.

Članak objavljen:

Ocijenite članak

3.67 / 5   6

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu