Iako je vrlo malo istraživanja provedeno u vezi straha od lutki, sve što trebate učiniti jest pogledati obilje popularnih filmova i televizijskih emisija s (često ubojitim) dječjim igračkama da bi se shvatilo da ih se mnogi ljudi boje.
Noć vještica je iza ugla, a s njom i razni kostimi, među koji se uvijek nađe i neka lutka. Ali zašto su lutke tako zastrašujuće za neke ljude?
Zašto se toliko puno ljudi boji lutaka?
Važno je napomenuti da se većina mladih zapravo ne boji lutki, objasnila je klinička psihologinja dr. sc. Kate Wolitzky-Taylor s UCLA za Prevention. "Ljudi se ne rađaju sa usađenim strahom od lutki", objašnjava ona. "Zapravo, većina djece ih voli."
Umjesto toga, strah koji osjećate je uvjetovan tijekom godina, vjerojatno zbog svih zlih lutaka koje ste vidjeli u pop kulturi. Svatko tko je vidio jednog od mnogobrojnih horrora s lutkama, poput Annabelle ili filmova o Chuckyju, vjerojatno može razumjeti zašto i kako dolazi do tog straha.
Ali zašto se bojimo lutki koje nisu u filmovima?
Zato je počinjemo povezati strah od specifičnih situacija sa strahom od drugih lutaka, čak i onima koji izgledaju 'nevino'. "Ovo uparivanje lutke s drugim jezivim, zastrašujućim poticajima može dovesti do straha ili nervoze kada se suočimo s bilo kojom lutkom", kaže Wolizky-Taylor. "Učenje je veliki faktor, bilo da se radi o izravnim iskustvima učenja ili posredničkom učenju".
Dok je malo ljudi proučilo specifičan strah od lutki, provedeno je istraživanje o tome zašto ih se općenito bojimo. Godine 1970. japanski robotičar Masahiro Mori skovao je pojam “uncanny valley” (jeziva dolina) kako bi opisao neugodu koja se pojavljuje kod ljudi kad vide robote koji su im vrlo slični, ali ne sasvim ljudski.
U početku, ljudi dobro reagiraju na robote čak i kad postanu realniji, ali do određen točke, kad se to mijenja. Obično se događa da su roboti vrlo slični ljudima, ali onda učine nešto što je izvan ljudskog karaktera. Onda ih počinjemo smatrati jezivima. U osnovi, dok nas privlači koliko su slični ljudima, također se bojimo jer su različiti.
U jednoj međunarodnoj studiji, istraživači su proučavali više od 1.000 ljudi o općenitoj "jezivosti" i zaključili da je dvosmislenost - kada je nešto otvoreno za više interpretacija - veliki čimbenik u onome što izaziva osjećaje straha. Na primjer, vidite lutku (ili klauna) u zastrašujućem filmu, i to razumljivo izaziva strah. Ali kad nešto ili netko ne može biti opasno - kao lutka na polici - može vam se činiti nepredvidivima, a time i posve jezivima.
Zato, ako se od samog pogleda na lutke osjećate neugodno i nelagodno, možd aje bolje da više ne gledate Chuckya...
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
