Bijeli krumpir je za razliku od crvenog krumpira, brašnastije teksture. Njega se najčešće koristi za jela kao što su pire, variva, njoki ili juhe. Njegovo meso je mekanije pa je pogodnije za prirpemu takvih jela. Crveninkrumpir se pak koristi za prženje i pečenje, njegovo meso je znatno tvrđe čak i dok je sirov.
Bijeli krumpir je izrazito bogat vitaminom C, vitaminom B6, vitaminom K i mineralima kao što su cink, bakar, kalij, kalcij i fosfor. Njegova kora je jestiva i bogata je vlaknima. Bijeli krumpir se sastoji većinski od ugljikohidrata, škroba i proteina.
Iako je krumpir sam po sebi ugljikohidrat, on se često koristi u dijetama koje reguliraju tjelesnu težinu - sve ovisi o tome kako ga pripremate i što od ostalih namirnica dodajete. Kod pripreme bijelog krumpira bitno je napomeuti da se kuhanjem u vodi gube bitni vitamini i minerali, stoga ga je bolje kuhati na pari narezanog na kockice. Para će sačuvati sve što vam je potrebno kako bi dobili savršenu dozu svih minerala i vitamina.
Ukoligo ga predugo čuvate, bijeli krumpir se može pokvariti, a na njemu čak može i narasti plijesan. Tada ga, naravno, treba baciti. Kada predugo stoji, u njemu se stvaraju alkaloidne spojeve koji su jako štetni za zdravlje.
Kada ga pripremate za jelo, režite ga neposredno prije samog procesa kuhanja, a ukoliko će morati odstajati - najbolje rješenje je da se stavi u zdjelu s hladnom vodom kako ne bi promijenio okus. Ako ga kuhate zajedno s korom i ne gulite ga prije kuhanja - morate koru temeljito oprati i očistiti.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil
