Ovaj način pisanja i čitanja, namijenjen slabovidnim i slijepim osobama, razvio je Francuz Louis Braille 1824. godine. Louis je, kao dijete, zadobio ozljede oka koje su rezultirale potpunim gubitkom vida. S petnaest godina razvio je sistem čitanja i pisanja kojIm se i danas služe brojne slabovidne i slijepe osobe. Štoviše, Brailleovo pismo postalo je međunarodno pismo za slijepe osobe.
Brailleova abeceda, brojevi, punkcijski znakovi i simboli sastoje se od šest točkica. Te točkice su posložene u dva stupca (nalik igračkoj kockici na kojoj je šest točkica) te mogu biti udubljene ili ispupčene. Svakom slovu, broju, znaku ili simbolu odgovara određena kombinacija tih točaka. Kombinacijom točkica može se dobiti ukupno 64 znaka. Zbog nedovoljnog broja jednostavnih znakova koriste se i složeni znakovi koji se dobivaju kombinacijom dvaju ili više jednostavnih znakova. Brailleovo pismo čita se prelaskom prstiju preko reljefnih točkica s lijeva na desno.
Većina jezika ima dvije razine Brailleovog pisma – početničku i naprednu razinu. Napredna razina, u odnosu na jednostavnu, sadrži posebne kodove koji zamjenjuju riječi ili grupe slova te čini čitanje i pisanje bržim.
Do danas je Brailleovo pismo najraširenije i najpraktičnije pismo kojim se služe slabovidne i slijepe osobe. 4. siječnja je Svjetski dan Brailleovog pisma.
