Latinski jezik je bio službeni jezik u europskim zemljama do 19. stoljeća. Pripada skupini italskih jezika, a smatra se da je u usporedbi s ostalim svjetskim jezicima, najviše utjecao u stvaranju drugih jezika.
Danas se latinski aktivno koristi u, primjerice, medicini i pravu u kojima su se u prošlosti stručni nazivi sveli na jedan jezik. Postoje određeni latinski nazivi koji i danas nemaju pravu zamjenu, stoga se koriste u svom izvornom obliku, poput izraza „status quo“, „de facto“, „ad hoc“, „et cetera“ i sl.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
U nastavku donosimo pravila za čitanje latinskog jezika:
- nastavci -ae i -oe se čitaju kao e
- i se ispred samoglasnika čita kao j
- c se ispred e, i, y, ae,oe čita kao c, inače kao k
- ch se čita kao h (iznimke Christus - Kristus)
- ph se čita kao f
- ngu se pred suglasnikom čita kao ngv
- qu se čita kao kv
- rh se čita kao r
- th se čita kao t
- s se između samoglasnika čita kao z
- sch se čita kao sh
- ti se čitao kao ci, a ako slijedi iza s, t, x ti se čita kao ti
- x se čita kao ks
- y se čita kao i
- i ispred vokala se čita kao j
- s između dva vokala se čita kao z
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
