Posljednjih godina raste zanimanje za bobičasto voće, i domaće i egzotično. Tako je i biljka aronija postala vrlo popularna.
Osim za jelo, biljka crvena aronija služi i kao ukras. Bogata je antocijaninima pa se njezin sok i ekstrakt koriste u prehrambenoj industriji kao prirodna bojila. Suha aronija ima slatku notu.
Crveni pigmenti antocijanini, uz antioksidativno, pokazuju protuupalno i antimikrobno djelovanje. Aronija potječe iz istočnog dijela Sjeverne Amerike, odakle se početkom prošlog stoljeća proširila Europom, ponajprije Njemačkom i Rusijom.
Danas se uzgaja diljem istočne Europe. Postoji crna i crvena aronija te njihovi hibridi.
Crvena aronija, crvenoplodna (lat. Aronia arbutifolia), naraste oko 2-4 m u visinu, a rjeđe i do 6 m.
Listovi su joj široki od 5 do 8 cm. Cvjetovi bijeli ili blijedo ružičasti, otprilike 1 cm široki. Plod je jestiv, crven, oko 4-10 mm širok i otporan na zimu.
Crvena aronija raste u obliku grma. Listovi su joj tamnozelene boje i ovalnog oblika te odebljali. U jesen postaju crveni te se u tome očituje dekorativnost biljke. Cvjetovi aronije su bijele do svijetlo roze boje i nalaze se skupljeni u cvatu.
Biljka crvene aronije počinje cvjetati u svibnju, a plodovi počinju sazrijevati od kolovoza. Plodovi su tamnocrvene bobice, okruglastog ili spljoštenog oblika. Plodovi aronije čine ogrozd (15 do 20 skupljenih plodova), a u plodu se obično nalazi 5 do 8 sjemenki. Crvena aronija je samooplodna biljka.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
