Kako bi gubici uroda bili što manji, potrebno je poštovati pravila za čuvanje krumpira i njegovo skladištenje. U nastavku saznajte kako pravilno uskladištiti krumpir.
Pravilno čuvanje krumpira posebno je važno u vlažnim sezonama jer je tada i više bolesnih gomolja. Velika količina kiše pogoduje stvaranju dviju najčešćih bolesti krumpira: plamenjače i crne pjegavosti ili paleži.
Baš se iz tog razloga koriste razna kemijska ili mehanička sredstva pri uzgoju kasnih sorti krumpira čiji urod planiramo skladištiti tijekom jeseni.
Prilikom skladištenja krumpira, tamna se pjegavost prepoznaje 1-2 dana nakon vađenja po unutrašnjim tamnim promjenama nekoliko milimetara ispod kožice gomolja. Izgled kružno raspoređenih štetnih promjena u mesu gomolja ovisi o sorti krumpira, odnosno boji mesa gomolja i sadržaju suhe tvari. Nastaje kao posljedica aktivacije enzima fenol-oksidaze, pri čemu nastaje plavičasti ili plavičastozeleni melanin. Sorte se jako razlikuju prema osjetljivosti na tamnu pjegavost mesa, a jače su oštećeni gomolji koji sadrže više suhe tvari.
Za kvalitetno i dugo čuvanje krumpira potrebna su specijalna toplinski izolirana skladišta s aktivnom ventilacijom gdje je ohlađivanje krumpira ovisno o temperaturi vanjskog zraka. Gomolji krumpira disanjem oslobađaju toplinu i čuvanjem na hrpama neprimjerene visine, bez prozračivanja, postaju podložniji negativnim fiziološkim poremećajima i razvoju patološke truleži i gnjiloće.
Stoga, za uspješnije čuvanje krumpira, gomolje prvo treba osušiti i tijekom dvotjednog razdoblja pospješiti zarašćivanje rana (idealno bi bilo pri optimalnoj temperaturi 15-18 stupnjeva propuhivati oko 14 dana zrak s povišenom vlagom).
U praksi se urodi krumpira čuvaju u nedovoljno izoliranim prostorijama i podrumima pa zimi često dolazi do “zaslađivanja” krumpira, a naročito ako se temperatura spušta na vrijednosti ispod 6 stupnja. Tek posljednjih desetak godina proizvođači stolnog ili jestivog krumpira ugrađuju u skladište aktivnu ventilaciju za provjetravanje i ohlađivanje krumpira.
Nakon vađenja neka krumpir odstoji barem 24 sata na hrpi u sjenovitom i ne previše vlažnom mjestu. Nakon toga je dobro gomolje probrati i sortirati ih po veličini u manje drvene ili prozračne plastične sanduke, pritom odbaciti oboljele i izdvojiti mehanički oštećene gomolje. Prostorija za čuvanje gomolja mora biti dovoljno zamračena, s poželjnim rasponom temperature od 4 do 20 stupnjeva.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
