Encijan biljka se naziva i drugim imenima, primjerice lincura,
gencijana, gorčica, košutnik, sirištara žuta, sirištara i
srčanik, licijan, ravan, ravet, vladisavka.
Encijan biljka je zapravo neugledna, trajna biljka, visine i do 1,5 metra, s jakom i šupljom uspravnom stabljikom na kojoj su smješteni nasuprotni, u dnu stabljike sjedeći, široki, a prema vrhu duguljasti listovi, s podzemnim debelim, i jako razgranatim korijenom. Za korijen kažu da može doživjeti i 60 godina. Cvjetovi su dvospolni, rastu u pazušcu listova, i žute su boje, a razvijaju se nakon 6-8 godina vegetacije biljke. Listovi su jednostavni, cjelovitog ruba, naspramni i goli. U rozeti su usko elipsoidni do jajoliki, na vrhu šiljati i grubo kožasti. Najširi su ispod sredine liske. Dugi su 3-6 cm, a široki 1,5-2 cm široki, pri čemu su oni na stabljici mnogo sutniji, elipsoidno-izduženi i usiljeni.
Cvjeta od lipnja do kolovoza.
U čašici ima 4-5 međusobno sraslih lapova, koji su na vrhu
šiljasto izvučeni, a pri dnu uočljivo suženi, a u sredini su
trbušasti.
Oštrog je i odbojnog mirisa i jakog gorkog okusa i to posebno korijen.
Ljekoviti dio biljke je korijen koji se u jesen ili rano proljeće sakuplja od starijih biljaka.
Kod nas biljka encijan najviše raste na vapnenačkom gorju, planinskim pašnjacima ili pored grmlja. Brdskim proplancima i viših planinskih dolina i obroncima, a raste i među kamenjem, te na planinskoj zemlji crnici. Raste i na škriljasti i granitnim zemljištima.
Ova ljekovita biljka, poboljšava probavu i pojačava
izlučivanje želučanog soka.
Ublažava mučninu i žgaravicu.
Encian biljka pomaže kod sljedećih tegoba:
– sa želucem (potiče želudac na rad i gibanje, jača ga, liječi
mlohavost želuca, spušten i napet želudac, mučnine, lijenost
želuca, dispepsije, slabog lučenja želučanog soka, loš apetit,
prehlađen želudac, katar želuca, grčeve, razne infekcije, slabo
pražnjenje želuca, žgaravice, podrigivanja, nadutosti, nadimanja,
kronični zatvor: za liječenje ovih tegoba rabimo čaj, prašak i
tinkturu od lincure, i to u pravilu uvijek prije jela)
– kod bolesti jetre i žuči (izvrsno pomaže kod žutice,
insuficijencije jetre, slabog rada žuči, za jače lučenje žuči,
groznice itd)
– kod srčanih bolesti ( slabosti srca, aritmija, djeluje kao
srčani tonik itd)
– kod bolesti crijeva (amebe, razni nametnici i paraziti, katar
crijeva, razne infekcije, proljevi, dizenterije, dijareje,
grčevi, vjetrovi itd)
– kod bolesti krvi (anemija, malokrvnost, slabokrvnost, bljedoća,
slabost organizma, slabašnosti, ženske tegobe, a povećava i broj
crvenih i bijelih krvnih zrnca; pije se čaj od korijena lincure
ili se rabi tinktura od lincure)
– kod kožnih bolesti (razne kožne nečistoće, povrede, ranice,
rane koje posipamo s praškom od lincure, osipi)
Narodna medicina biljku encijan koristi u liječenju: anemije, anoreksije, bljedoće, bolesti krvi, bolesti jetre, crijevnih komplikacija, kao digestivni tonik, protiv dijabetesa, groznice, formiranja krvi, hemoroida, histerije, hepatitisa, hladnih nogu, hladnih ruku, kronične konstipacije-zatvora, komplikacija sa želucem, katara želuca, kroničnih bolesti želuca sa slabošću, lijenog želuca, želučanih infekcija, lošeg apetita ili teka, lošeg varenja hrane, mučnine, parazita - nametnika, povraćanja, reumatskih bolesti, srčanih aritmija, srčanih bolesti, slabosti, teniskog lakta, upalnih stanja, za jačanje srca, protiv vrtoglavice, za jače izlučivanje želučane kiseline, za poticanje mjesečnice, kod želučane bolesti, žučnih bolesti, žutice, kod ženske slabosti, ženskih bolesti (vaginitis), itd. Rabi se i u veterini u tretmanu crva, nametnika itd. U kuhinji se koristi kao začin te za dobivanje dobre travarice, "vode života". U Kini je tradicionalni lijek za liječenje reumatskih tegoba, artritisa, itd., a u Americi je traženi lijek za liječenje anoreksije i lošeg apetita.
Kod akutnog čira na želucu ili na dvanaesniku ne smije se uzimati encijan u bilo kojem obliku, kao i kod visokog tlaka, a ne smiju je uzimati ni trudnice. Konzumiranje većih količina može dovesti do reakcije želuca, mučnina i povraćanja.
