Obična jela je biljka koja ima staništa na području Južne, Zapadne i Srednje Europe. Kod nas je jela autohtona vrsta. To je vazdazeleno stablo iz porodice borovki a može narasti i do 60 m.
Korijen joj je dubok, snažan i vrlo je razvijen. Cvate na osami tek kada navrši 25 godina. Životni vijek joj je veći od 600 godina. Sve vrste roda biljke jele su zimzeleno visoko šumsko drveće umjerenih regija sjeverne polutke.
Jela biljka ima oko 40 vrsta. Razgranjuje se
pršljenasto a grančice joj uglavnom ne vise. Grančica jele je
glatka. Kora debla je dugo glatka, sivkasta, s mnogo smolnih
vrećica. Muški se cvatovi su žućkasti i nalaze u pazušcu
najgornjih iglica, a ženski se nalaze na vrhu izbojka i blijedo
su zeleni. Pupoljci su kestenjaste boje i jajasti.
Češeri jele su uspravni, valjkasti, dozrijevaju iste godine, a
onda se raspadaju ostavljajući samo čemerno vreteno.
Pokrovne su ljuske razne duljine, uske i kožaste. Plodne ljuske su široko zaobljene. Na njima su po dvije sjemenke. Sjeme je nepravilno, trokutasto i lija s 4-8, većinom 5-6 zvjezdasto poredanih supaka.
Rod jela dijeli se na deset odjeljaka i dalje na pododjeljke. Vrlo je osjetljiva na gradska onečišćenja pa se zato ne sadi ni u gradskim parkovima. Posve je prilagođena životu u planinskim uvjetima zbog svojih grana koje su spuštene.
Mlade iglice biljke jele sakupljene zimi ili u rano proljeće se mogu koristiti kao čaj a vrlo su bogate vitaminom C. Unutrašnji dio kore jele je jestiv. Od iglica jele se prave destilirana eterična ulja koja se koriste za razne dišne bolesti. Dobiva se destilacijom iglica s vodenom parom.
Drvo jele je mekano i koristi se dosta u izradi namještaja.Područja jelovih šuma u Hrvatskoj, imaju srednju godišnju temperaturu zraka od 5 do 8 °C. Vrlo je osjetljiva na zimske studeni i mraz. Zahtijeva visoku zračnu vlagu. Dobro podnosi snijeg, tuču, inje, rosu i maglu. Tako je jela zastupljena s čak 50% u crnogoričnim šumama Hrvatske.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
