Nakon poznatijeg razdoblja pod utjecajem Prokofjeva i
Stravinskog, Šostakovič prelazi na modernizam i stvara
ruski valcer.
Najpoznatija je 2. simfonija i opera Nos.
Taj stil obuhvaćao je razdoblja od neoklasicizma (s izraženim
Stravinskijevskim utjecajem) pa do postromantizma (s jasnim
Mahlerovskim utjecajem).
Njegova tonalitetnost često je uključivala korištenje modalnosti
i nekih neoklasicističkih harmonija à la Hindemith i
Prokofjev.
U svojoj glazbi, prepunoj snažnih kontrasta, koje je Šostakovič
koristio za ruski valcer, nalazimo i elemente
groteske, a osobito se ponosio svojom orkestracijom koja je
uvijek čista i dobro osmišljena.
Najuspješnija su djela ovog glazbenika su najčešće njegovih petnaest simfonija i isto toliko gudačkih kvarteta. Ostala djela uključuju opere, šest solističkih koncerata i zapažena ostvarenja na polju filmske glazbe iz kojih je i nastao ruski valcer.
