Pojedine društvene zajednice razvijale su svoj sustav zapisivanja
brojeva i računanja te tako utjecali na povijest
brojeva.
Možda se u samim počecima i ne može govoriti o brojevima u onom
smislu kako ih mi danas shvaćamo i upotrebljavamo, ali kroz
povijest naši su se daleki (i bliži) preci ipak snalazili u
praktičnoj potrebi brojenja i pribrajanja.
Povijest brojeva počinje u jami poznatoj kao Border
Cave na granici Svazija i Južne Afrike. Tamo se nalazi
najstarije nalazište nekog matematičkog zapisa.
Na tamo nađenoj majmunskoj kosti, staroj približno 37 000 godina,
urezano je 29 ureza, iako još uvijek nije moguće reći što je
njima zabilježeno.
Te kosti danas se mogu vidjeti u muzeju prirodoslovlja u Bruxellesu.
Povijest brojeva nastavljaju Babilonci koji su
razvili zavidna znanja astronomije i svakako su bili vrsni
matematičari.
Postoje zapisi brojeva koje su koristili, ali koristili su i
klinasto pismo.
Znakove su utiskivali u glinene pločice koje bi se potom osušile
i pohranjivale.
Povijest brojeva tako se razvijala kroz njihov
brojevni sustav koji je imao osnovicu 60,a što je bila
posljedica praktičnosti u astronomskim istraživanjima.
Taj se brojevni sustav zadržao do danas u mjerenju kutova pa
donekle i u mjerenju vremena.
