Dnevnik pripada autobiografskoj književnosti. U njemu autor svakodnevno ili povremeno bilježi svoja zapažanja, osjećaje i događaje koje su mu se dogodili. Autobiografski je, pisan u 1. licu jednine. Najčešće autor zapisuje događaje kronološkim redom, po datumima. Također, događaji o kojima autor piše mogu biti izmišljeni ili stvarni.
Forma dnevnika je procvala u renesansi, ali se mijenjala do avangarde. U počecima njegova postojanja težilo se prikazati život pojedinca te je bio neopterećen slijediti pravila pisanja stoga su bilješke u dnevniku nerijetko bile banalne.
Premda se dnevnik u svojoj izvornoj ideji ne piše s ciljem objavljivanja, nego služi za osobne potrebe, poput podsjetnika, uspomene ili ispušnog ventila za emocije, dnevnici su popularni kao književna vrsta kada pisci pripremaju memoare ili autobiografije.
Premda dnevnici ne moraju uvijek biti prema istinitim događajima, neki od njih su poslužili u otkrivanju i približavanju nekih povijesnih događaja. Primjer za to je jedan od najpopularnijih dnevnika, Dnevnik Anne Frank, koji je približio zbivanja tijekom 2. svjetskog rata, kao i osjećaje, misli i snove djevojčice Anne.
