Flauta pripada drvenim puhačkim instrumentima među koje nabrajamo: pikolo flautu, flautu, obou, engleski rog, klarinet, bas klarinet, saksofon, fagot, kontrafagot.
Razlikujemo uzdužnu (blokflautu) i poprečnu (traverso) flautu.
Osim što se razlikuju prema dimenzijama, uzdužna i poprečna flauta se razlikuju po načinu sviranja. Kod uzdužne flaute zrak se upuhuje na vrhu instrumenta koji se nalazi ravno ispred nas i sviramo ga držeći ruke isored sebe, dok se kod poprečne flaute zrak također upuhuje na vrhu instrumenta, ali sa strane. Poprečnu flautu držimo s jedne strane lica i sviramo ju držeći ruke na toj strani gdje je flauta, pritom ne vidimo prste.
Poprečna flauta se prvi put spominje u 9. stoljeću prije Krista, a pretpostavlja se kako potječe iz Kine. U Europu je stigla preko Bizanta, u 10. stoljeću. Poprečna flauta najprije je građena je od drveta, najčešće ebanovine. Radi toga proizvodi ugodan, zaobljeni zvuk. Međutim, jačina njenog zvuka nije bila primjerena velikim koncertnim dvoranama. Virtuoz Bohm je izumio flautu s pojačanim zvukom putem sistema poklopaca građenih od srebra.
