Vražji vrganj ili ludara otrovna je gljiva. Ističe se kontrastom crvena stručka i bjelkasta klobuka. Jedna je od najvećih gljiva iz porodice vrganjevke u Europi.
Klobuk je kompaktan i može biti širine od 5 do čak 30 cm. U početku je zatvoren prema stručku, a poslije je nepravilno otvoren. Sivkastobijel, često s okerzelenkastim ili smeđastim daškom. Ispod klobuka se nalaze cjevčice koje su u početku žute, a potom postaju crvene kao krv.
Stručak je visok od 5 do 12 cm, a debeo od 5 do 10 cm, zadebljan pri dnu, ispod klobuka žut, prema dolje sve crveniji. Na njemu je vidljiv više ili manje izražen crvenkast, mrežast crtež. Meso je bjelkastožuto, kad se slomi ili prereže poprima nijanse plave boje. Miris je gljive vrlo neugodan. Otrusina je maslinastosmeđa.
Vražji vrganj može se zamijeniti drugim vrganjevkama s crvenim rupicama: lažna ludara ''Boletus legaliae'' ima po klobuku crvene i maslinaste primjese, purpurnožuti vrganj ''Boletus rhodoxanthus'' ima klobuk više-manje ružičasto obojen; vučji vrganj ''Boletus lupinus'' nema mrežicu na stručku, a klobuk mu je također s crvenim i ružičastim obojenjima. Od svih navedenih vrsta ludara se razlikuje i svojim vrlo neugodnim mirisom.
Ludara se najviše nalazi na području južne Europe. Raste u bjelogoričnim šumama ispod breze, hrasta i graba. Javlja se ljeti i početkom jeseni. Na sjeveru je Europe rijetka budući da voli toplo, sunčano vrijeme.
Vražji vrganj je otrovna sirova i kuhana, uzrokuje povraćanja koja mogu potrajati i do šest sati. Na sreću, lako se prepoznaje, a vrlo rijetko ima smrtonosan ishod.
