Bubanj je najšireniji i najvažniji instrument za isticanje ritma. Građen je od šupljeg metalnog valjka preko kojeg je razvučena koža o koju se udara rukama, palicama ili metalnim kuglicama. Zvuk bubnja može biti raznolik – dubok i mukao, ali i visok i svijetao, ovisno o veličini i obliku bubnja, o materijalu od kojeg je napravljen te o debljini, vrsti i napetosti membrane. Razlikujemo dva oblika bubnja: veliki i mali bubanj. Kod velikog bubnja valjak je visok oko 40 cm, promjera do 100 cm. Zvuk velikog bubnja je dubok i mukao. Mali bubanj je visok oko 15 cm, promjera je oko 40 cm. Zvuk je rezak i svijetao.
Za bubanj se pretpostavlja da je najstariji glazbeni instrument koji je nastao otprilike oko 6000 godina prije Krista, u obliku šupljeg debla po kojem se udaralo drvenim štapom ili komadom kosti. Tada se koristio u ratne, poštanske i zabavne svrhe. Kroz godine je dobio drugačiju namjeru pa se bubanj počeo koristiti kao pratnja u plesovima. Mnoge zemlje, naročito afričke i azijske imaju svoje tradicionalne bubnjeve.
Kada govorimo o bubnjarskom kompletu, on sadrži kolekciju udaraljki koja se većinom sastoji od: doboša ili malog bubnja, čineli, bas bubnja ili velikog bubnja, tomova i ostalih udaraljki.
