Glasovi se razlikuju po visini i boji. Visoki je ženski pjevački glas sopran, duboki je alt, a srednji mezzosopran. Postoje i muški soprani i altovi s posebnom tehnikom pjevanja. Pjevanje se razlikuje od govora u prvom redu dužim trajanjem pjevanih tonova. Opseg svakoga glasa dijeli se u nekoliko registara različitih po boji i intenzitetu.
Sopran je najviši ženski pjevački glas. Postoji više vrsta soprana. Najčešće se dijeli na koloraturni sopran (virtuozni), lirski sopran (nježniji), dramski sopran, spinto i soubrette. Sopran koji se, uz veliki raspon glasa, odlikuje pokretljivošću i gipkošću te može s lakoćom izvoditi mnogo ukrasa, zove se koloraturni sopran.
Mezzosopran u pjevanju je ženski pjevački glas srednje visine, koji se po tonskom opsegu između soprana i alta. Mezzosopran je tamnije boje nego sopran, ali izražajniji poput alta. Kastrat koji je u prošlosti pjevao u opsegu mezzosoprana je bio poznat pod nazivom mezzosopranski kastrat. Mezzosopran je među ženskim glasovima analogan baritonu kod muških, a dijeli se (slično kao i drugi pjevački glasovi) na lirski i dramski mezzosopran.
Alt je najdublji ženski pjevački glas ili dječji (dječački) glas. S obzirom na položinu, boju i karakter glasa, moguće je razlikovati čak tri podvrste alta: koloraturni, lirski i dramski (duboki alt). U stručnoj literaturi autori često navode različite opsege za pojedine pjevačke glasove pa je tako, u ovom slučaju, i s altom. Ta razlika proizlazi iz povijesnih i stilskih odrednica glazbene prakse i vremena u kojemu su pojedini skladatelji živjeli i djelovali.
