Viđenje aure je više fizičko no metafizičko umijeće, koje svatko može naučiti. Tumačenje viđenoga je teži zadatak koji ima nekoliko intuitivnih i metafizičkih aspekata. Dva su puta viđenja aure, intuitivni i objektivni.
Oba su dobra, sve dok se viđeno ispravno tumači, premda fizičko opažanje aure umiruje skeptične dijelove svijesti. Kod intuitivnog načina, auru vidimo unutarnjim okom uma. Za to je potrebno se naučiti opustiti i vizualizirati osobu u našem umu. Zatim upitati intuiciju o energijama aure te osobe. Koja je temeljna boja te osobe? Koje još boje postoje i gdje su najsnažnije smještene? Što boje govore o energiji te osobe na fizičkoj, emotivnoj, mentalnoj i duhovnoj razini. Najčešće su takvi intuitivni opažaji aure točni koliko i fizički. Dakako, fizički opažaj je opipljiviji. Intuitivne opažaje naše aure lakše će ostvariti netko drugi, jer je vrlo lako se zavaravati i vidjeti u svojoj auri ono što želimo , a ne ono što je uistinu ondje. Uvijek je dobro potvrditi i provjeriti intuiciju. Radiestezijske rašlje i visak, objektivniji su način potvrđivanja intuitivnih opažaja.
Svatko može naučiti objektivno vidjeti auru. Većina djece vide aure, no roditelji i društvo ih često programiraju da su takvi opažaji umišljeni i nerealni. Kad se to dogodi, dijete se zatvara i urođena sposobnost opažanja atrofira. Ona se može ponovno probuditi i razviti, bez obzira na to koliko je dugo bila uspavana. Oči se mogu izvježbati da opažaju i prevode veći dio svjetlosnog spektra. Da bi shvatili kako se to odvija, moramo naučiti kako oči funkcioniraju, osobito zjenica, šarenica i mrežnica oka.
