Nakon niza tekstova o gradovima i atrakcijama Maroka želio bih završiti svoje putovanje člankom o dojmovima koje sam skupio tijekom par dana provedenih u ovoj egzotičnoj zemlji. Kako se radi o zemlji koja je površinom čak osam puta veća od Hrvatske nisam bio u mogućnosti istražiti apsolutno svaki dio ove kraljevine. Kroz tekstove sam nerijetko spominjao kraljevski grad, kraljevsku obitelj ili samo kralja općenito što je interesantno jer ako pogledate ostale arapske države, u rijetko kojoj ćete pronaći kralja na vlasti.
Trenutni kralj Muhamed VI. zapravo je vrlo školovan te je doktor prava, a njegovo bogatstvo premašuje dvije milijarde dolara. No, njegovi sugrađani mogu samo sanjati o takvim iznosima jer većina ih zapravo živi nadasve jednostavnim i skromnim životom. To se posebice odnosi na berberska plemena koja žive u podnožju Atlasa i na jugu zemlje. Može li skromnije od blatne kućice u kojoj često živi i po nekoliko naraštaja obitelji. Ipak, ako promislite unatrag nećete se sjetiti da je u Maroku izbila revolucija, odnosno Arapsko proljeće, kao što je bio slučaj u Tunisu, Egiptu, Libiji, Siriji…Održali su se prosvjedi ne bi li se kralj odrekao dijela svojih ovlasti i obračunao s korupcijom, no to je brzo prestalo.
Razlog je, barem kako su mi rekli lokalci, vrlo jednostavan – njihov kralj se brine za dobrobit svog naroda i to je zaista vidljivo, osobito kada putujete prema spomenutim berberskim selima gdje na svakih desetak kilometara možete vidjeti dječicu kako hodaju iz škole jer kralj smatra da svako dijete mora imati pristup obrazovanju pa mu nije na odmet graditi škole, čak ni u najizoliranijim dijelovima kraljevine. Također, mladi kralj zaslužan je za mnoge reforme o ljudskim pravima i dakako – pravima žena, koje se primjerice, nalaze na najvišim granama vlasti poput gradonačelnice Marrakesha. Ipak, njegova slika prisutna je u svakoj radnji, trgovini, hotelu...
Osobni dojam o ljudima varira jer što ste duže tamo, u stanju ste primijetiti više stvari i možete početi slagati sliku te dojam o kulturi i običajima. Kako sam većinu vremena proveo u Marrakeshu najlakše mi je „suditi“ o njima. U prvotnom tekstu spomenuo sam kako taj grad posjeti dvostruko više turista nego Zagreb – radi se o brojci od dva milijuna ljudi godišnje. To je mjesto gdje turisti stižu tijekom cijele godine, zahvaljujući ponajprije sjajnoj mediteranskoj klimi i jeftinim cijenama. No, ono što je vrlo uočljivo nakon samo par minuta u tom crvenilu jest da nećete imati previše mira jer vas uvijek netko zapitkuje. Bilo da se radi o taksiju, kupnji maramica, prošnji, uslugama vodiča pa čak i hašiša, oni ne odustaju jer u njihovoj glavi vi ste turist i sigurno imate više novca od njih, pa zašto ne probati.
I ta tvrdnja drži vodu jer sam upoznao prijatelja čiji je otac bio u Marrakeshu prije dvadesetak godina te mu je kazao da je taj grad raj za prosjake i izgleda kako se apsolutno ništa nije promijenilo. Štoviše, broj turista raste iz godinu u godinu, a proporcionalno tome raste i broj prosjaka koji su na svakom koraku. Jedan dan odlučio sam pratiti što oni točno rade i vidio ženu kako odlazi u stan sa malom bebom da bi za par minuta izašla druga žena s tom istom bebom te otišla na isto mjesto gdje je stajala prva žena. Moguće da sam sve to krivo shvatio, no izgleda kao da „rade“ na smjene. Također, što se lažnih vodiča tiče – grad ih je prepun i čim se izgubite oni kreću u akciju te tvrde da znaju put, a usput vas odvedu na „berbersku“ tržnicu koja je u gradu samo danas. I tako pratite svog novog prijatelja dok vas ne odvede na tržnicu koja je, ni manje ni više, na drugom katu kuće. Zanimljivo kako oni to organiziraju tržnicu na drugom katu i tako svaki dan u drugom gradu. Od vas se očekuje kupovina ili da barem sjednete i popijete čaj, no čak i za tu uslugu mogli bi vas tražiti novac pa je najlakša izlika da ste student ili pak, da nemate novca kod sebe već samo kreditnu karticu. Taksisti će vas pokušati prevariti tvrdeći da im taksimetar ne radi, ali ima ih mali milijun pa uglavnom možete dobiti pravu cijenu nakon par pokušaja ili ako ste hrabriji, odvažite se na vožnju busom za samo 3 kune. U Casablanci i Essaouiri priča je potpuno drugačija i tamo svi taksisti voze na taksimetar, iako se zna dogoditi da ga „slučajno“ prebace na noćnu tarifu iako je tek podne.
Nažalost, na kraju puta dobijete osjećaj da više ne znate komu vjerovati pa i one dobronamjerne Marokance krivo prosuđujete jer zvuči predobro da bi bilo istinito. Nadam se da vas ovaj članak neće obeshrabriti u vašoj odluci da posjetite čarobno mjesto koje nudi ponešto za svakoga jer kao što sam napomenuo ranije – ovo je destinacija koja nudi surfanje na obali, treking i skijanje po Atlasu, jahanje deva u Sahari, povijest u Marrakeshu, shopping u Casablanci i još niz aktivnosti.
Ako ste propustili prethodne zanimljive 'crtice' našeg putopisca iz Marrakesha, možete ih pročitati ovdje:
