Glasanje životinja postaje vrlo zanimljivo kada
se otkrije pravo značenje različitih zvukova. Vukovi zavijaju
obavještavajući članove udaljene i nekoliko kilometara o hrani
ili skloništu.
Na primjer, kada se opasnost približi gnijezdu ptica vivak je
nadlijeće i oglašava se svojim karakterističnim "vi-vak",
a zatim se obrušava prema uljezu praveći nagle zamahe krilima,
kao da želi reći "makni se".
Glasanje životinja uvuklo se i u jezik pa tako
imamo onomatopeju.
Onomatopeja je glasovna figura oponašanja ili prenošenja zvukova
iz prirode u nekom književnome djelu jezičnim sredstvima. Stilsko
izražajno sredstvo u kojem se glasovima oponašaju određeni
zvukovi iz prirode, glasanje životinja ili neki zvuci koji
nas podsjećaju na neki predmet.
Mala djeca vrlo brzo nauče kakvo je glasanje
životinja, no ti zvukovi nisu u svakom govornom području
isti.
Tu je cijela skupina glasova koja vjerno oponaša neki šum ili
zvuk, a takvo je i glasanje životinja: mijau, vau, muu, kokodak,
rok, auu, mee, bee, kukuriku, kva-kva, ga-ga, živ-živ, i-a,
kre-kre...
Glasanje životinja i predočivanje šumova i
zvukova varira od jezika do jezika.
Primjerice, za glasanje psa u hrvatskome jeziku imamo vau-vau, u
engleskome je to woof woof, u francuskome ouah ouah, u grčkome
gav gav, u talijanskome bau bau, u japanskome wan wan, a u
turskome hauv hauv.
Glasanje životinja donijelo nam je i izvedene
glagole kao što su: mijaukati, ćurlikati, cijukati, živkati,
mukati, kreketati...
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
