Obalna vidra rijedak je i slabo poznat morski sisavac, pripadnik porodice kuna. Jedina su vrsta morskih vidri u Južnoj Americi i rijetko zalaze u slatke vode ili estuarije. Njeno latinsko ime znači "vidra mačka", dok na španjolskom jeziku, obalnu vidru često se naziva "gato marino" - morska mačka.
Obalna vidra je maleni sisavac, rijetko dostižući duljinu veću od jednog metra i 4.5 kilograma težine. Krzno obalne vidre tamnosmeđe je boje na leđima, dok je trbušni dio prekriven svijetlosmeđim krznom.
Zaštitne dlake prekrivaju kratko izolacijsko krzno sivkastog tona. Krzno je grublje i kruće od krzna morske vidre. Mnogi smatraju kako je to posljedica njihovog obitavanja u zoni zapljuskivanja valova gdje ih val lako može nanijeti na stijene.
Njihove prednje i stražnje šape imaju plivaće kožice, a njihov je rep kratak. Donja čeljust obalne vidre sadrži osam pari zubiju, dok gornja čeljust sadrži osam do devet pari. Zubi su prilagođeniji sječenju nego drobljenju.
Obalna vidra samotno ili u manjim skupinama do tri jedinke. Teško ih je opaziti, plivaju nisko ispod vode, izlažući samo glavu i rep. Dnevne su životinje, prvenstveno aktivne tijekom dana.
Obalne vidre obitavaju na litoralnim područjima jugozapadne Amerike. Pronalazi ih se na obalama međuplimnih područja južnog Perua, čitave obale Čilea i najdaljih južnih dosega Argentine. Povremeno ih se viđa na Falklandskim Otocima.
