Jezerska zlatovčica Arctic char, (Salvelinus alpinus salvelinus),
Jezerska zlatovčica se odlikuje izduženim tijelom, nešto višim nego kod srodne vrste – potočne zlatovčice.Mrijesti se na pjeskovitom ili šljunkovitom dnu jezera s izraženijom strujom vode i u pritokama jezera i vodenih akumulacija. Ženka, obično uz obalu, polaže 3.000-6.000 jaja.
Jezerska zlatovčica ima vrlo sitne krljušti,
koje čvrsto naliježu na tijelo pa ih je teško uočiti.
Prve žbice u grudnim, trbušnim kao i u podrepnom peraju su
bijele. Leđa su zelenkastocrna, bokovi tijela srebrenasti, a
trbuh je bijel. Na tijelu se uočavaju svijetle ili roskaste
pjege.
Intenzitet obojenosti uveliko zavisi od uvjeta staništa, a u
periodu mriješćenja svi dijelovi tijela poprimaju intenzivniju
obojenost. Period mriješćenja jezerske zlatovčice je od novembra
do januara, zavisno od meteoroloških uvjeta. Spolnu
zrelost jezerska zlatovčica postiže od treće do pete godine
života.
a. U vode bivše Jugoslavije jezerska zlatovčica je
introducirana iz alpskih jezera 1943. godine, prvo u
Bohinjsko jezero, a zatim u Veliko Plivsko jezero i Ramsko
jezero. Bilećko i Trebinjsko jezero su također (1970. godine)
poribljena ovom vrstom. Ima i je i u Kotlaničkom i Štirinskom
jezeru na Zelengori, te Zaneskom jezeru kod Bugojna.
