Ponekad treba prošetati šumom, biti tiho, da nas ne čuju niti srna niti miš, pa ući u šumu zemljanim putem između visokih smreka, pažljivo osluškujući. Zapitati se tko li to spava, a koje su životinje koje ne spavaju zimski san.
Ako smo dovoljno tihi možemo čuti nježno šuštanje vrhova drveća
oko kojih zaigrano puše vjetar. Čujemo i šaputanje stalne kiše
visoko gore među granama. Gotovo da ne čujemo ni vlastite korake.
Zašto tako tiho?
Osluškujmo poneko kretanje životinjica, glasanje i šuškanje zimi.
Nadamo se da ćemo sresti neke životinje koje ne spavaju
zimski san.
U snijegu prepoznajemo tragove ptičjih nožica, koji se nalaze
gusto jedan do drugog .
Ptice su budne, nakostriješe perje. Da to ne učine smrznule bi se
za nekoliko sati.
Jarebice su tijekom zime skupljene u malim budnim jatima.
Zečevi su šćućure u neko udubljenje i pustili su da ih prekrije
snijeg.
Vjeveričine su tu, ponegdje provire njihove uši koje tijekom zime
strše poput kistova iz nakostriješenog krzna, koje ih štiti od
hladnoće.
Kada pretrče miševi otkriju se sićušnim tragovima, koje ostave u
snijegu.
Životinje koje ne spavaju zimski san predvodi
lisica koja svojim tragovima prede po
snijegu.
Tu su i divlje svinje koje ruju svojom snažnom njuškom duboke
rupe u tlu, osobito kada je snijeg. Traže voće, korijenje i male
životinje kao što su to miševi ili kukci.
Svijetli snježni pokrivač djeluje u tmurnim danima poput zrcala
koji nam vjerno otkriva sve životinje koje ne spavaju
zimski san.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
