Belgijski zec orijaš poznat je i kao flamanac
ili flamanski orijaš. Spada u velike pasmine kunića.
Zečevi (Leporidae), su iz porodice sisavaca, iz reda dvojezubaca.
Zec i kunić međusobno se razlikuju i nisu isto. Kunići su sitniji
od zečeva i različiti su po načinu obitavanja.
Zec živi usamljenički, dok je kunić društvena životinja koja živi
u grupama
Zec orijaš jedna je od najkrupnijih pasmina koja
je kod nas rasprostranjena. Omiljeni su na izložbama
životinja.
Koža ovog zeca je mekana i elastična, a ženkama je koža pod
vratom nabrana. Ta koža čini prepoznatljiv podvoljak.
Zec orijaš ima snažne prednje noge koje drže tijelo iznad poda pa
stoga podsjeća i na stav divljeg kunića.
Iako se ne može uspoređivati s pasminama za proizvodnju krzna,
može se uzgajati i za tu svrhu jer ima krzno koje je gusto,
dugačko 3,5-4 cm i glatko.
Zec orijaš ima krupne, smeđe i sjajne oči.
Težina odraslog zeca kreće se obično između 6 i 9 kg. Najmanja je
dopuštena težina koju zec orijaš treba imati je 5 kg, a ima
primjeraka teških i po 10,5 kg.
Težina zeca orijaša određena je prema standardu američkog društva
uzgajača kunića po kojem je idealna težina kunića 7 i više
kg.
Prema britanskim standardima pak težina od 7 kg smatra se
zadovoljavajućom, a mužjaci ne smiju biti lakši od 5.5 kg, dok
ženke ne smiju biti lakše od 6 kg.
Zec orijaš uzgaja se uglavnom za proizvodnju
mesa, a kako su im kožice velike i s dobrim krznom mogu se
uzgajati za meso i krzno.
Zec orijaš neće odbiti gotovu industrijsku hranu, ali ipak je
najbolji izbor ono što se nađe na imanju, a to je sijeno, trave,
zrnevlje.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
