Kolumne / Ana Kotzmuth
Zašto ljudi ustraju kad ne bi trebali? (Nekad je dobro i odustati!)
www.profimedia.hr

Često mi je svaki dan posvećen borbi i rušenju barijera, ali znate što ću vam priznati, ponekad je jednostavno glupo ustrajati

Ne znam jesam li ikad otvorila internet da mi nije iskočio neki popularan citat o tome kako nikad ne treba odustati i kako se uvijek treba boriti. Dapače, u sličnu filozofiju vjerujem i sama, često mi je svaki dan posvećen borbi i rušenju barijera, ali znate što ću vam priznati, ponekad je jednostavno glupo ustrajati. Posebno ako ste iscrpili sve varijante borbe i višekratno pomislili da je ustrajati u nečemu jednostavno gubitak vašeg vremena i vašeg života. 

Ljudi teško priznaju poraz

Ljudi ne žele odustati od propalih projekata, od loših brakova ili od ocvalih prijateljstava jer se ne žele osjećati kao da nešto gube. Također, ljudi generalno teško priznaju poraz. Pogledajte koji su najčešći (ne i jedini) razlozi zašto nekad ne možemo odustati, a svakako bi trebali:

1. Priznati si da si neuspješan/na doslovno je nekad nemoguće. Posebno ako ste po prirodi veliki perfekcionist. Biti neuspješan je nedopustivo, barem kad su vaša vlastita uvjerenja u pitanju. Navikli smo si govoriti neke rečenice, vjerovati u određene koncepte kao da su istiniti (zato se i zovu uvjerenja), no uistinu nisu. Neki od najuspješnijih ljudi današnjice reći će vam kako su najviše naučili upravo iz propalih projekata jer ih nisu doživljavali kao neuspjeh nego kao učenje. Pokušajte promijeniti perspektivu i pogledati neuspjeh drugim očima. Tko zna, možda nešto i naučite.

Vezana vijest

Žena
psihologinja objašnjavaZašto je promjena teška i kako si možemo pomoći?

2. Žal za uloženim sredstvima i vremenom sprječava nas u racionalnom razmišljanju. Emocije povezane uz neuspjeh nisu ni jednostavne ni lake, a osoba koja se oslanja na emocije nije ni razborita ni dovoljno fokusirana da nađe rješenje problema. Rješenje u smislu odustajanja najčešće ne dolazi u obzir jer osoba ne želi još više loših emocija. Još više žali za uloženim. Obično pod premisom “pa kad sam do ovdje dogurala mogu i još malo” vodi pretjeranim troškovima: vremena, resursa, emocija i sl. Ako neki projekti ili odnosi vode daljnjem ulaganju i gubitku zamislite samo sve ono što ćete zapravo uštedjeti u budućnosti, a ne ono što već niste. Lijepo su Englezi rekli u svojoj izreci “ne isplati se plakati nad prolivenim mlijekom”. I uistinu se ne isplati!

3. Izostanak podrške okoline vodi nas ustrajanju u vezama koje su davno gotove. Sva istraživanja kažu isto - ljudi se najčešće ne rastaju jer misle da nemaju podršku okoline. Kad je podrška omogućena, izbor im je bio redovito jednostavan, a rastava logičan izbor. Iako to zvuči prilično jednostavno, u praksi je daleko od toga. Ljudi zbog izostanka podrške okoline najčešće ne odustaju od puno težih stvari kao što su nezdrave prehrambene navike, sklonost alkoholu ili loši poslovi na koje ne vole ići niti jedan dan u godini. Zapitajte se je li podrška uistinu važnija od vašeg mira, sreće i potencijalnog blagostanja? Izostanak podrške kao i obeshrabrenje mogu biti izazovi, ali ne moraju biti razlog ostanka u neproduktivnim sredinama. Uostalom, što još imate za izgubiti ili što još može biti gore nego što jest?

(Foto: Thinkstock)

4. Iracionalno uvjerenje da je poznato sigurnije od nepoznatog drži nas čvrsto na mjestu. Bolje da ostanem tu gdje barem znam što me čeka, pa makar bilo i loše, nego da idem tamo gdje mi je sve nepoznato. Strah od nepoznatog kao i neizvjesnost snažne su emocije koje koče ljude i sprječavaju ih u promjeni. Istina je da je strah nelagodan, ali je isto tako i pokazatelj smjera u kojem trebamo ići kako bi unaprijedili sebe. Činjenica je da ni ostanak u poznatoj okolini ne garantira baš ništa. Tko vam može garantirati sigurnost u budućnosti, ma koliko se držali za tu stijenu i za taj kamen. Jednom je moj dragi partner rekao divnu istinu “držati se za kamen koji tone, nije najbolja odluka”. Koji je vaš kamen, koliko dugo već tone i zašto bi ga trebali pustiti prava su pitanja za vas na koja možete, a i ne morate odgovoriti. Izbor je na vama. 

5. Nepostojanje alternative značajno smanjuje vjerojatnost donošenje odluke o odustajanju. Ranije sam navela kako veliki broj negativnih emocija zapravo sužava fokus i onemogućava nas u razboritom razmišljanju. Umjesto odmicanja od emocija pokušajte ih prihvatiti i pronaći alternativno rješenje. Ponekad je i korak unazad bolji od guranja naprijed. Korak unazad rade i vrhunski atletičari kad žele skočiti visoko!

I sad vidite da su poruke kojima smo okruženi dobre, ali ne za sve i svakog i ne za sve životne situacije, projekte, poslove ili odnose. Ponekad je jednostavno dobro odustati, biti luzer i neuspješna osoba jer to znači da ste probali. Mnogi nikad ne padnu jer se nisu nikad ni pokušali ustati. Budite onaj koji uspješno barata sa svojim životom i svime onime što on nosi jer vi ste sad onaj koji se bori i - ponekad - odlučno odustaje!


O autorici:

Ana Kotzmuth je psihologinja i mentalna trenerica. Cijelu karijeru provodi u savjetodavnom radu sa stotinama sportaša, sportašica, menadžera, glumaca, pustolova, ali i s ostalima u potrazi za izvrsnošću. Predstavlja dio tima vrhunskih sportaša poput Damira Martina (srebrni veslač iz OI Rio 2016.), Lovre Majera (najbolji mladi nogometaš 2017. i 2018.) i Ivana Raiča (kapetan odbojkaške reprezentacije hrvatske). Ana provodi poslovne treninge i edukacije za niz domaćih i međunarodnih tvrtki. Uz Igora Čerenšeka bila je član tima Davora Rostuhara, jedinog Hrvata na Južnom polu 2018. godine.

 

Pročitajte još: 

Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!

Reci što misliš!