Našu djecu neće spasiti uniforme, iako ja nemam ništa protiv njih – ali one nisu rješenje kako bi djeca postala bolja. Puno više truda treba uložiti u našu djecu od pranja dva kompleta haljinica i hlačica koje će roditelji dobiti za zadatak

Školske su uniforme tema broj jedan u medijima, ali o tome se ne priča toliko među roditeljima. OK, moj sin tek na jesen kreće u prvi razred, ali previše se buke oko toga nije diglo niti među prijateljicama koje imaju stariju djecu.

Neki dan skupilo se kod mene poveće društvo, a znate kako se mame često dohvate i tema oko djece – no ona o školskim uniformama nije bila na našoj tapeti.  Ne zato što nas nije briga, već očito što to i nije toliko bitno. Zašto!? Pa vjerojatno jer su neki roditelji odavno shvatili da odijelo ne čini čovjeka, i da uniforma njihovu djecu neće napraviti boljima.

To se radi doma, i u školi..ali na druge načine. Japanci su se naprimjer dosjetili puno bolje odgojne 'TERAPIJE'. Gledam neki dan video kako djeca u njihovim školama sami čiste svoje učionice.

E, to treba našim školarcima, puno reda, rada i malo izvolijevanja. Zapravo, uvjerena sam – kako bi se ovakvoj metodi ili bolje rečeno terapiji odgoja, prije usprotivili roditelji nego li djeca. Jer neke mame i tate misle da su im djeca za to predobra, i da što oni imaju čistiti za drugima.

A ja mislim da trebaju. Jer tako ih se uči jednakosti, tako ih se uči da rade i budu vrijedni i da ništa nije sramotno raditi. Jer kad rifljaš pod, tako je svejedno u čemu ga čistiš – zamazat će se jednako.  Našu djecu neće spasiti uniforme, iako ja nemam ništa protiv njih – ali one nisu rješenje kako bi djeca postala bolja.

I dalje će u školu donositi model ponašanja koji vide doma

Puno više truda treba uložiti u našu djecu od pranja dva kompleta haljinica i hlačica koje će roditelji dobiti za zadatak. Neće ih to odijelo činiti istima, jer i dalje će razlike biti i više nego očite među djecom koja su odgojena tako da razlike ne rade među svojim vršnjacima, prijateljima, starima ili mladima i onima koji druge ne poštuju.

I dalje će ta uniformirana grupa u školu donositi model ponašanja koji vide u svojim domovima i neće ih niti jedna bijela košulja naučiti da gledaju srcem. I dalje će nekog tamo dječaka ili djevojčicu gledati drugačije ako nema novu pernicu jer mu je roditelji ne mogu priuštiti, ili ako ima tenisice koje nisu najnoviji hit. A tek ako ima dvije mame ili dva tate, ili neki hendikep, pa tom djetetu niti sto uniformi ne bi pomoglo.  Žalosno, ali tako je.

 

Doma je uvijek najljepse #milomoje �

A post shared by Ana Miscevic (@anamiscevic) on Nov 11, 2016 at 1:02pm PST

Uniforme neće riješiti ono što svi mi roditelji moramo rješavati u naša četiri zida, s djetetom dok je još u pelenama. Zato mi je bilo tako svejedno hoće li se škola u koju uskoro kreće i moje dijete naći među onima koje će dobiti školske uniforme. Jer ja znam da se moje dijete u parku igra sa svima – i siromašnima, i bogatima, i onima čija mama radi u trećoj smjeni, i s klincem čiji je tata bankar ili odvjetnik... Jer se igra srcem , a ne predrasudama-  kojih su klinci njegovih godina, nažalost,  često prepuni!  

I neće ih školske uniforme spriječiti da i dalje budu takvi, to su  - da su htjeli odavno mogli napraviti njihovi roditelji.  

Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!