Savjeti stručnjaka
Ginekolog Radončić: 'Sindrom policističnih jajnika treba jasno razlikovati od 'policističnih jajnika'
www.profimedia.hr

Sindrom policističnih jajnika je problem koji se javlja kod mnogo žena, zato smo zamolili dr. sc. Erdena Radončića, dr. med i ravnatelja Poliklinike Repromed da nam objasni o čemu se točno radi

Što utječe na stvaranje sindroma policističnih jajnika? 

Dr. Radončić: Sindrom policističnih jajnika (PCOS) pomalo je nesretan sinonim za puno točniji naziv Kronične hiperandrogene anovulacije, koji u sebi sadrži i glavno obilježje poremećaja (povišenje androgena u krvi, te rijetke ili posvemašnji nedostatak ovulacije). Sindrom policističnih jajnika treba jasno razlikovati od "policističnih jajnika" kakve često viđamo na ultrazvuku, i koji u žena s redovitim ciklusima, ovulacijama i odsutnosti kozmetičkih promjena, nema nikakav značaj.

Policistične jajnike su povijesno prvi opisali Stein i Levental (u čiju se čast sindrom i danas naziva Stgein-Leventhalov sindrom) koji su otkrili poveznicu između izostanka menstruacije i pojačane dlakavosti u žena s početka 30-tih godina prošlog stoljeća. U originalnom stručnom radu i opisa sedam otkrivenih žena, čak je četiri bilo pretilo. Time su još onda (1935.) postavljeni temeljne značajke Sindroma policističnih jajnika, koji su gotovo nepromijenjeni i danas. Tijekom 70-tih godina stiže i opis hormonskih promjena koji  su bitni za postavljanje dijagnoze, a tiču se poremećenih omjera hormona FSH, LH, razine androgena u krvi te inzulinske rezistencije, a od 80-tih počinje i era ultrazvučnih obilježja jajnika u žena s PCOS. 

Koji su simptomi i što žene prvo primjećuju?

Dr. Radončić: Osnovni simptomi policističnih jajnika su poremećaj ciklusa (izostanak menstruacije uz negativan test na trudnoću), neredovita krvarenja uzrokovana nemogućnošću ovuliranja, dio žena koje imaju određenu predispoziciju primjećuju dlakavost za ženu na neuobičajenim mjestima (uzduž središnje linije od stidne kosti prema pupku, nadlaktica, natkoljenica ispred ušne školjke, te nerijetko i na bradavicama dojki). Žene same ne mogu uvidjeti izravno promjene na jajnicima, ali navedeni simptomi i znaci spadaju dobrim dijelom u poremećaj funkcije rada jajnika. 

Kako se liječi? Treba li promijeniti životne navike?

Dr. Radončić: Sve ovisi o tome želi li žena u tom trenutku trudnoću ili ne; ako kod obrade nije iskazana želja za ostvarivanjem trudnoće, najjednostavnije rješenje je regulirati ciklus i simptome uz tablete za oralnu kontracepciju. One djeluju na više razina i u ovim slučajevima su vrlo korisne, a i jeftine za dugotrajnu primjenu te njihov povoljni učinak daleko nadmašuje potencijalne nuspojave. Nasuprot tome, ako žena želi ili već nastoji ostati u drugom stanju, liječenje je kompleksnije, skuplje, i katkada dugotrajnije. 

Valja imati na umu da racionalno liječenje hiperandrogenih anovulacija počinje s delikatnom i složenom kliničko-laboratorijskom obradom u svrhu otkrivanja uzroka (u oko 40 posto slučajeva to nećemo uspjeti ipak), te djelovanje na otkriveni poremećaj. Kako je navedeno, izvor androgena u krvi žene može biti  jajnik, ali i iz nadbubrežne žlijezde, pa se detaljnom obradom isključuju  poznati uzroci. Većinom se pretrage svode na određivanje vrste androgena kao i njihovo porijeklo (recimo, androstendion potječe iz jajnika, dehidroepialdosteron, DHEA, iz nadbubrežne žlijezde, itd), te se primarno djeluje na smanjenje njihove produkcije. Androgeni porijeklom iz jajnika usko su povezani s metabolizmom šećera i inzulina, pa ukoliko se radi o toj vrsti povišenih hormona, djeluje se posredno, putem dijete i/ili davanje određenih vrsta lijekova koji pospješuju iskorištavanje glukoze. 

Povećava li se rizik od neplodnosti?

Dr. Radončić: Kronične anovulacije jedan su od uzroka otežanog zanošenja koji sudjeluju s visokih 40 posto svih uzroka neplodnosti. No, ovdje bih naglasak dao na otežanu plodnost jer prije ili kasnije u životu žene s policističnim sindromom, ovulacije se uspostave, i to obično nakon 30-tih godina života. Obično o neplodnosti ovdje govorimo u smislu nedostatka ovulacije, što se danas relativno jednostavno rješava.

Koliko je prehrana bitna za stvaranja ovog sindroma?

Dr. Radončić: Kako su hiperandrogene anovulacije velikim dijelom posljedica tzv. inzulinske rezistencije (koja može biti genski determinirana ili sekundarna, uslijed pretilosti), prehrana ima velik utjecaj na razinu stvorenih androgena, preko gore navedenih mehanizama inzulinske rezistencije te lokalnog porasta androstendiona. Andostendion je slab androgen sam po sebi, ali je podloga za stvaranje kako estrogena, tako i puno jačeg testosterona, ovisno o metaboličkim putevima i različitim tkivima/organima. Previsoka koncentracija androstendiona u jajniku koči metabolički sustav za pretvorbu androgena u estrogen, što se i inače dešava u normalnom menstruacijskom ciklusu. Kočenje sustava je posljedica daleko prevelikog priljeva androgena koju sustav naprosto ne može preraditi u estrogen, čime se stvar dodatno komplicira. 

Kod stanja pretilosti i inzulinske rezistencije, za održavanje normalnih vrijednosti šećera u krvi potrebno je puno više inzulina nego u osoba koji nemaju taj problem. Ta povišena razina inzulina zatim djeluje na pojačano stvaranje androstendiona u jajniku, naprosto zato što je gotovo identičan jednom drugom faktoru koji za zadaću ima upravo to – regulaciju stvaranja androgena u jajniku. Smanjenje unosa ugljikohidrata i promjenom načina prehrane, šećer u krvi nakon obroka bit će manji nego u hrani bogate šećerima, što povlači manju potrebu za inzulinom kako bi se regulirao šećer u krvi u normalnim granicama, i na koncu manje proizvedenih androgena u jajniku. 

Ako se ne liječi postoje li negativne posljedice na zdravlje kasnije u životu?

Dr. Radončić: Kako je gore spomenuto, u odsustvu određenih genskih defekata u metabolizmu androgena, u velikoj većini slučajeva će se s vremenom i uspostaviti ovulacijski ciklus. Međutim, preostaje mnoštvo problema koji se mogu pojaviti tijekom perioda anovulacije ili amenoreja koje traju katkada i po godinu dana. Anovulacijski ciklusi se odlikuju potpunim nedostatkom progesterona (stvara se tek nakon ovulacije) i predominacija estrogena. Dugotrajna izloženost estrogenima povećavaju rizik za određene zdravstvene teškoće poput rizika za trombozu, rizika od pojave raka sluznice maternice i dojke i to bez obzira na dob.

Progesteron ima zaštitnu ulogu u tijelu žene ponajprije zato što djeluje na brzu neutralizaciju estrogena i njihovu eliminaciju iz tijela, te u neku ruku djeluje kao prirodan citostatik. Upravo ovdje se i vidi smisao davanja tableta za kontracepciju u slučajevima kada se ne želi trudnoća u danom trenutku, jer sve tablete sadrže predominantno progesteronu slične tvari (progestine), čime smanjuju rizike. 

Također je poznato da osobe s sindromom policističnih jajnika češće imaju povišen šećer, hipertenziju i sklonije su bolestima u kasnijem životu, pa je prevencija i posebno edukacija o promjenama životnih navika kojima možemo utjecat, od presudne važnosti.

Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!

Reci što misliš!