1. Sjevernokorejski predsjednik Kim Jong-un - Visok svega 157 cm i nosi posebne cipele kako bi izgledao viši Kim Jong-un je na vlasti u Sjevernoj Koreji već 11 godina te je naslijedio svoj oca koji je bio glavni čelnik od 1994. godine. Mnogo toga još uvijek nije poznato o njemu pogotovo o njegovom djetinjstvu. Zadnje vijesti koje stižu iz Sjeverne Koreje su da je njihov Jong-un proglasio "očitu pobjedu" u borbi s COVIDOM-19 pošto je i sam bio bolestan, otkrila je njegova sestra, optuživši Seul za širenje epidemije u njezinoj zemlji. Sjeverna Koreja, koja je bila među prvim zemljama koje su u siječnju 2020. zatvorile granice nakon pojavljivanja virusa u susjednoj Kini, prijavila je prvi slučaj koronavirusa 12. svibnja, a Kim Jong-un je osobno nadzirao suzbijanje epidemije. Od 29. srpnja Pjongjang nije prijavio nijedan novi slučaj.

2. Predsjednik Bjelorusije Aleksandar Lukašenko - 66-godišnji državnik bio je na dužnosti u Sovjetskoj vojsci i komunističkoj omladinskoj organizaciji i partiji dok je Bjelorusija bila dio Sovjetskog Saveza. Izabran je u parlament Bjeloruske Sovjetske Socijalističke Republike 1990. i bio je jedini zastupnik koji se protivio sporazumu koji je doveo do raspada Sovjetskog Saveza. Postao je prvi predsjednik Republike Bjelorusije 1994. i postao europski predsjednik s najdužim stažem. Referendum iz 1996. omogućio je Lukašenku da dodatno učvrsti vlast, a ruski jezik također je dobio isti status kao bjeloruski. Ojačale su se i gospodarske veze s Rusijom, što je dalje dovelo do stvaranja Savezne države s Rusijom. To je omogućilo Bjelorusima da slobodno putuju u Rusiju, rade i studiraju u Rusiji i obrnuto. Lukašenko sebe nazva "posljednjim diktatorom" u Europi. Navodno je Lukašenko bio u ljubavnoj vezi s 43 godine mlađom djevojkom, Marijom Vasilevich, koja je 2018. godine bila Miss Bjelorusije. Pisalo se da je Lukašenko intenzivno pratio njezine pripreme za Miss svijeta. Ona je tako, sasvim slučajno, sa svoje 22 godine postala najmlađa parlamentarna zastupnica u zemlji nakon izbora za koje mnogi tvrde da su bili namješteni. Zajedno su viđeni na hokejskim utakmicama, raznim festivalima i na Svjetskom nogometnom prvenstvu 2018. u Moskvi. u Sovjetskoj vojsci i komunističkoj omladinskoj organizaciji i partiji dok je Bjelorusija bila dio Sovjetskog Saveza. Izabran je u parlament Bjeloruske Sovjetske Socijalističke Republike 1990. i bio je jedini zastupnik koji se protivio sporazumu koji je doveo do raspada Sovjetskog Saveza. Postao je prvi predsjednik Republike Bjelorusije 1994. Njegova službena stranica opisuje ga kao "narodnog političara" i "predsjednika običnih ljudi". No, njegova gotovo tri desetljeća vladavine obilježena je izbornim nepravilnostima, kršenjem ljudskih prava i potezima za učvršćivanje vlasti.

3. Kineski predsjednik Xi Jinping - Rođen je 1953. u provinciji Shaanxi. Xijev otac je Xi Zhongxun, koji je služio kao zamjenik kineskog premijera i bio rani saveznik Mao Zedonga. Stariji Xi često je bio u sukobu s vladom, suočavajući se s progonom i zatvorom tijekom Kulturne revolucije. Budući da je sin Xi Zhongxuna, Xi Jinping se smatra "knezom", izrazom koji se koristi za opisivanje potomaka istaknutih visokih dužnosnika Komunističke partije. "Knez" se također povremeno koristi na pogrdan način za označavanje ljudi u Kini koji imaju koristi od nepotizma i kronizma. Xijeva supruga, Peng Liyuan, poznata je bivša suvremena folk pjevačica. Xi je izabran za predsjednika Kine 14. ožujka 2013. Tijekom svog vremena na vlasti, Xi je prihvatio Konfucijeva učenja više od bilo kojeg drugog kineskog komunističkog vođe. U slobodno vrijeme voli čitati i to je potvrdio u nekoliko navrata, a veliki je ljubitelj ruske književnosti.

5. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan - Rođen je 26. veljače 1954. Bio je turski premijer (2003.–2014.) i predsjednik Turske od 2014. do danas. Prije političke karijere, Erdogan je bio poluprofesionalni igrač nogometa. Njegove pristaše kažu da je unaprijedio tursko gospodarstvo i uveo političke reforme. Kritičari su Erdogana optuživali za autokratske sklonosti, korupciju i rastrošnost. Erdogan je također žestoko kritiziran zbog neuspjeha u zaštiti ženskih i ljudskih prava, ograničavanja slobode govora i pokušaja obuzdavanja sekularnog identiteta Turske. Pod Erdoganom i njegovom vladajućom Strankom pravde i razvoja (AKP), Turska je ukinula ograničenja javnog izražavanja vjere, uključujući ukidanje zabrane ženama da nose marame u islamskom stilu. Nazvao je društvene mreže "najvećom prijetnjom društvu". 2014. godine ga je pratio veliki korupcijski skandal. Naime, procurile su snimke prisluškivanih telefonskih razgovora u kojima Erdogan daje upute svom 33-godišnjem sinu Bilalu da se riješi velike količine skrivenih sredstava iz njihove privatne kuće usred istrage o korupciji. Bio je to najveći turski skandal prisluškivanja i bolan politički udarac za Erdogana.

6. Predsjednik Egipta Abdel Fattah al-Sisi - Rođen je 19. studenoga 1954. u Kairu, egipatski je vojni časnik koji je postao de facto vođa Egipta u srpnju 2013., nakon što je vojska smijenila Mohammeda Morsija s vlasti nakon masovnih prosvjeda protiv njegove vladavine. Sisi je izabran za predsjednika u svibnju 2014. i izabran je za drugi mandat u ožujku 2018. Godišnje izvješće američkog State Departmenta o ljudskim pravima u svijetu za 2017., objavljeno u ožujku, optužilo je Egipat za dugačak popis kršenja ljudskih prava. El-Sisijev ured potvrdio je da je on prvi svjetski čelnik koji je nazvao Trumpa kako bi mu čestitao na izboru za predsjednika.

7. Predsjednik Kube Miguel Diaz-Canel - On je prva osoba koja je obnašala i dužnost predsjednika Kube i predsjednik Komunističke partije (PCC), a da nije nosila prezime Castro. U srpnju 2021., nakon više od tri godine na čelu, suočio se s najznačajnijim demonstracijama oporbe u posljednjih nekoliko desetljeća. Díaz-Canel stekao je reputaciju dobrog slušatelja i pristupačnog poštenog javnog službenika. Često ponavljana anegdota opisuje kako je tijekom nestanka električne energije u Villi Clari Díaz-Canel ne samo pomogao u uspostavljanju struje nego je također išao od kreveta do kreveta u pokrajinskoj bolnici ispričavajući se pacijentima, uključujući političkog disidenta koji je bio u bolnici kao rezultat protuvladinog štrajka glađu. Díaz-Canelova dugogodišnja podrška lokalnom LGBTQ noćnom klubu također se često navodila kao odraz njegovog navodno liberalnog stajališta.

8. Saudijski princ Mohammed Bin Salman - Prijestolonasljednik Saudijske Arabije napravio je revolucionarne globalne promjene prateći svoj plan Vizije 2030. koji ima za cilj diverzificirati gospodarstvo Saudijske Arabije ovisno o nafti, potaknuti umjetničku i kulturnu scenu, i što je najvažnije, stvoriti jednaka prava za saudijske žene. Budući da zauzima vizionarski stav kao mladi vođa čija je ambicija i san unijeti moderne promjene u inače konzervativnu arapsku regiju, svijet ne može biti više zaintrigiran njime. On je prvi član saudijske kraljevske obitelji koji nadzire državnu naftnu kompaniju Saudi Aramco. To je najvrjednija tvrtka na svijetu i ima tržišnu vrijednost između 2-10 trilijuna dolara. Oženio je princezu Saru bint Mashoor bin Abdulaziz Al Saud 2008. i zajedno imaju četvero djece. Prijestolonasljednik je bio među prvih 10 na TIME 100 najutjecajnijih ljudi u 2018. Osim prijestolonasljednika, obnaša još tri dužnosti u vladi: prvog potpredsjednika Vlade, ministra obrane i predsjednika Vijeća za gospodarska i razvojna pitanja. MBS je najmlađi ministar obrane na svijetu. Tu je ulogu preuzeo nakon što je njegov otac došao na vlast kao kralj 2015., čime je postao ministar obrane u dobi od 30 godina. Prijestolonasljednik Mohammed Bin Salman mogao bi postati najmlađi kralj u povijesti Saudijske Arabije.

9. Emir Tamim Al Thani predsjednik Katra - Službeno je postao 8. emir Katara 25. lipnja 2013. nakon očeve abdikacije. Kada je preuzeo vlast kao emir, već je godinama bio dugo i duboko uključen u donošenje odluka u Kataru. Imenovan je prijestolonasljednikom i zamjenikom vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga 5. kolovoza 2003. godine. Od 2020., Tamim je, još uvijek, najmlađi vladajući monarh među zemljama GCC-a i jedan od najmlađih trenutnih suverena u svijetu sa svojih 40 godina.Služio je u brojnim različitim ulogama, uključujući predsjednika Nacionalnog olimpijskog odbora Katara i zamjenika vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Katara. Pridružio se oružanim snagama Katara nakon što je diplomirao na Sandhurstu, Kraljevskoj vojnoj akademiji u Engleskoj. Tijekom godina dok je bio princ, promicao je sport kao dio nastojanja Katara da podigne svoj međunarodni ugled. U jednom su ga trenutku egipatske dnevne novine proglasile "najboljom sportskom osobom u arapskom svijetu". Nadzirao je i uspješnu kandidaturu Katara za domaćina Svjetskog prvenstva u nogometu 2022. Tečno govori tri jezika — arapski, engleski i francuski.

10. Predsjednik Venezuele Nicolás Maduro - Venezuelanski političar i radnički vođa pobijedio je na posebnim izborima održanim u travnju 2013. za izbor predsjednika koji će služiti ostatak mandata. Hugo Chávez, koji je umro u ožujku. Nakon što je služio kao potpredsjednik, Maduro je postao privremeni predsjednik nakon Chávezove smrti. Revni zagovornik čavizma (politički sustav i ideologija koju je uspostavio Chávez), Maduro je bio uspješan kandidat Ujedinjene socijalističke partije Venezuele (Partido Socialista Unido de Venezuela; PSUV) na posebnim izborima umjesto Cháveza, a ponovno je izabran u 2018. Madurova sve autoritarnija vladavina dovela je do opetovanih pokušaja oporbe da ga smijeni s položaja. Prije nego što je postao političar radio je kao vozač autobusa za Caracas Metro i bio je dio je sindikata prijevoznika. Zalagao se za oslobađanje Huga Chaveza iz zatvora zbog pokušaja puča 1992. kojim je svrgnut predsjednik Carlos Andres Perez. Nakon Chavezova oslobađanja, Maduro mu je pomogao osnovati političku stranku Pokret pete republike.