Najistočniji grad. Mjesto gdje Dunav ljubi nebo i gdje se s njim i s Hrvatskom gotovo svakodnevno netko oprašta.
Iza njih ostaju prazne kuće i natpisi: prodaje se, iznajmljuje se ili zatvoreno. Izlozi glasno govore da su došla loša vremena.
Kada su to vidjeli novinari sa švedske televizije ostali su šokirani jer prizora kakve mi viđamo u cijeloj zemlji kod njih nema.
U stotinjak metara nalaze se propala banka, propala mjenjačnica, dva propala ugostiteljska objekta, pet propalih trgovina i desetak praznih poslovnih prostora.
Trgovinu je imao i gospodin Ivan Ćorić. Morao je
staviti ključ u bravu jer kupaca nije bilo. Prostor je ustupio na
korištenje ribolovcima samo da ne propadne.''Točno se
sjećam. Tu je bio veliki pult i roba. Ovdje je bila bijela
tehnika. I na zidu bijela tehnika. Visjeli su televizori. A
namještaj je bio gore'', prisjeća se Ivan.
Sigurno vam je bilo teško kad ste morali staviti ključ u bravu
da, sigurno vam nije bilo lako taj dan, kažemo mu, a on
odvraća: ''Završio sam na hitnoj iako sam znao da ću zatvoriti“.
Osim zatvorenih trgovina i praznih kuća o iseljavanju i propasti istoka Hrvatske govore i prazne školske klupe. Prije četiri godina jedina osnovna škola u Iloku imala je 512 učenika, danas ih je 332.
"Jedna učenica je otišla prije dvije godine. Nema je. Nedostaju nam, otišla je u bolju budućnost u Njemačku. Nedostaju nam svi učenici. Posebno jer se to dogodi iznenada. Evo, prije par dana mi je učenik moj rekao učiteljice danas pišem zadnji ispit, vjerujte mi, nije lako to čuti, nije lako“, kaže
"Većinom idu u Irsku i Njemačku, sad je počeo neki hit da se ide u Švedsku, evo trenutno imamo 10 učenika koji nam odlaze'', kaže Tanja Šafarik, profesorica hrvatkog jezika u OŠ Julija Banešića u Iloku.
Prema posljednjem popisu stanovnika Ilok je imao gotovo 7.000 stanovnika. Prema procjenama demografa i statističara broj se prepolovio.
2017. ovu županiju napustilo je više od 5.000 stanovnika, a vratilo se samo 447.
Među povratnicima je i gradonačelnica Iloka Marina Budimir koja se vratila iz Austrije. Po struci je liječnica i već dvije godine pokušava izliječiti ovaj grad koji poput ostatka zemlje boluje od iseljavanja i nezaposlenosti
"Vratili smo dugove, povećali smo naknade za novorođenčad s 2000 tisuće na 6000 tisuća, za treće i svako sljedeće dijete na 15.000. Napravili smo program za gospodarstvenike, program za poljoprivrednike i socijalni program i imamo novu led rasvjetu“, objašnjava Budimir.
Odlaze stanovnici, odlazi i vino. Sve je više onih koji se okreću njegovoj proizvodnji jer perspektivu vide u vinskom turizmu.
''Moji se roditelji bave godinama vinarstvom i gledao sam koji
bih faks mogao upisati da me ovdje zadrži. U tom vidim dobru
perspektivu, ima sve više fondova iz Europske unije'', objašnjava
Domagoj Šaravrnja, vinar.
Ali nije sve tako sivo, kaže on, a tako misle i neki Iločki
Slovaci. Ovdje živi najveća zajednica slovačke nacionalne manjine
u Hrvatskoj.
"Mi smo Slovaci, ima nas dosta, ne pravimo razliku jedni između drugih. Nebitno ako si Hrvat ili Slovak, ako nemaš love - odlaziš“, kaže Jan Čief.
Na propadanje sela i gradova Hrvatska se nažalost već navikla.
Ali ostatak Europe koji se bori s problemom doseljavanja, ovakvi
prizori čude pa je švedska nacionalna televizija dvije i pol
minute posvetila masovnom iseljavanju iz Hrvatske.
Nakon toga na Facebooku se oglasio Iločanin sa švedskom adresom
koji je napisao: ''Večeras me bilo sram što sam Hrvat. Šveđani su
prikazali jad i bijedu hrvatskog naroda. Ja se nadam da su i
premijer i ministri vidjeli taj prilog i da će pomoći ovom
pograničnom gradu“.
Jer ovo je grad koji izumire i treba mu pomoć. I samo je jedan u nizu.
