Umirujuće riječi volontera prijeko su potrebne osamnaestogodišnjacima koji su se po prvi put odlučili na nesebičnu, humanu gestu.
"Definitivno sam imala nekakvu malu tremu ali ne boli zapravo. U trenutku malo pecne ali ništa strašno stvarno", rekla je jedna darivateljica krvi.
"Prvi puta darivam i osjećam se super. Ne boli. Nemam strah ni od krvi, niti od igala tako da je ok. Već sam dugo čekao da napunim 18 i htio darivati krv", rekao je Ante Soldo, darivatelj krvi iz Osijeka.
Onima kojima će spasiti život nikada neće doznati ni ime ni prezime, no zahvala im, govore, niti ne treba jer krv i plazmu darivat će uz osmijeh. A oni koji su to napravili više od 120 puta, računica kaže, isto je kao da su cijelu svoju krvi iz tijela darivali 11 puta
Muškarci krv darivati mogu svaka 3 mjeseca, žene svaka 4, a Miodrag već 40 godina ne propušta svoj termin. Krv je darivao 157 puta i puca od zdravlja.
"Uvijek poslije davanja krvi se dobro osjećam, nikad mi nije bilo loše. Već su me pitali poslije tog dana kad dajem krv, ja imam popodne trening, ja se normalno osjećam", kaže darivate Miodrag Čurković.
Nebrojeno puta se pokazalo, Hrvati su najsložniji kada je to najpotrebnije pa kada u bolnicama nedostaje krvi, dobrovoljni davatelji stoje u redu.
"Ja to znam jer sam 40 godina radio kao šef šok sobe i u operacijskoj sali. Desetine tisuća krvi sam osobno postavio na stalak. Ja znam da nitko nije umro u 45 godina zbog nedostatka krvi", kazao je predsjednik Hrvatskog Crvenog križa, Josip Jelić.
Pandemija je pomalo posijala strah u kosti, ili bolje reći – krvne žile. No bespotrebno.
"Korona se ne prenosi krvlju. Korona se naseljava u stanice
respiratornog trakta. Nosa, grla, usta i dišnih puteva. Dakle ako
je netko zdrav, ako je netko cijepljen, ako je prebolio Koronu.
Svima se njima može uzet krv", kaže Jelić.
