KOLUMNA IVE ANIĆA / Kako su Hrvati postali oposumi? Najbolje je biti rob do smrti...

Image
Foto: Vijesti.hr, Patrik Macek/PIXSELL

Bez veze nam je potpisivati, bez veze nam se čuditi, bez veze nam je sve. Oni su naši robovlasnici...

9.5.2019.
13:20
Vijesti.hr, Patrik Macek/PIXSELL
VOYO logo

Nacionalna koordinatorica Inicijative "67 je previše" Mirela Bojić objavila je početkom tjedna poprilično porazne rezultate prikupljanja potpisa za referendum o izmjenama uvjeta za mirovinu. Prema tada obrađenim podacima, u prvih deset dana prikupljeno je svega 247.835 važećih potpisa, što je za jednu ovako važnu stvar za građane ove zemlje, u najmanju ruku – uznemirujuće. Jučer su iz Inicijative objavili da su prikupili 306.744 potpisa građana. 

Očito je, priopćila nam je Mirela Bojić početkom tjedna, kako je velik dio građana nasjeo na propagandu Vlade. Velik broj ljudi se i boji potpisati, te je pozvala još jednom sve građane da potpišu ako zbog ničeg drugog, onda zbog svoje budućnosti koja ne izgleda niti malo ružičasto. Raditi dakle do svoje smrti, a ako uzmemo u obzir kako se hranimo, koliko nas truju, što pijemo (posebno mi u Splitu) tada s pravom možemo zaključiti kako nam je ta granica sasvim izvjesna. Samo Ministarstvo uprave objavilo je kako za raspisivanje referenduma inicijativa mora i treba prikupiti više od 373.568 potpisa, a za prikupiti iste ostalo je još svega pet dana.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Raditi do 67 godine života je dobro, volontirati još bolje, a biti rob do smrti – najbolje

Da je stanje više no alarmantno poručio je i Vilim Ribić, predsjednik Matice hrvatskih sindikata, no ni on nije dao bolje objašnjenje za apstinenciju građana RH doli "nasjedanja na propagandu Vlade" koja se, napomene radi, novcem iz državnog proračuna dobrano potrudila da građanima objasni kako je rad do 67 godine života – optimističan. Propaganda Vlade neprincipijelna je, i demokratski neprimjerena, službeni je stav i Organizacijskog odbora inicijative, i kako se čini za neuspjeh iste traži se krivca u agresivnoj kontra kampanji Vlade, svaki potpis je važan, poruka je odgovornih iz Inicijative, i kako se doima, Hrvati nisu zainteresirani za svoju budućnost.

VEZANE VIJEST

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Konsternacija iz krugova Inicijative dirljiva je, a posebno je dirljivo kako se odgovorni pojedinci načuditi ne mogu kako Hrvati misle na sve, samo ne na svoju budućnost. Dio istine, svakako jest agresivna propaganda Vlade. To da su Hrvati zbilja maloumni, barem jedan veliki dio njih, niti je novost niti je senzacija. Ono što se Hrvatima servira putem medija, serviralo se zadnji puta tridesetih godina prošlog stoljeća Nijemcima, a da Hrvati vjeruju svojoj dalekovidnici i svojoj Vladi poznata je stvar, pa čvrsto vjerujem kako je jedan dobar dio građana apstinirao sa svojim potpisima upravo zbog te činjenice.

Da ih je njihova Vlada upozorila da ne potpisuju. Jer raditi do 67 godine života za druge je dobro, volontirati još bolje, a biti rob do smrti – najbolje. I u to Hrvati čvrsto vjeruju. U višu silu i svoje robovlasnike, jer Hrvati ne mogu niti zamisliti život bez ropskog služenja svojim gospodarima. Vjerno i do svoje smrti, dakako. Veliki dio Hrvata lojalan je i vjeran svojoj Vladi. Ta populacija vjerna je i stamena. Oni, a možemo mirne duše kazati da je to i natpolovična većina (domoljubi, uhljebi, vjernici, branitelji), rade ono što im njihova Vlada kaže.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ne daj Bože potpisati bilo što, što im njihova Vlada kaže da ne potpisuju, značilo bi isto kao i ne uslikati svoj glasački listić sa zaokruženim HDZ, a to znači možebitno izbacivanje iz stranke, revidiranje mirovine, ili ostanak bez posla. Hrvati, da se razumijemo, oko takvih stvari nemaju dvojbe. Kada je Hrvatu u pitanju ono što ga hrani, tada znamo da Hrvat – ne potpisuje!

Četvrtinu Hrvata nije briga za referendum

Postoji i velik dio Hrvata koje iskreno nije briga za referendum. Takvih je, možemo mirne duše kazati, četvrtina. Taj Hrvat, nazovimo ga apartmanski, ili apartmanizirani, iskreno vjeruje u svoj apartman i u svoje drage goste, turiste. Taj Hrvat odvaja od mjesečne rente i stavlja eure sa strane za "crne dane". Taj i takav Hrvat teško da će potpisati bilo što, jer tog i takvog Hrvata zanimaju isključivo njegovi gosti. On nema vremena za potpisivanje bilo čega. Da će "raditi" do 67, to je takvom Hrvatu milo za uši i drago za čuti. Bože ja do svoje smrti čistio svoj apartman, krilatica je tih i takvih Hrvata.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Jedan dio Hrvata, kako su nam objasnili u Inicijativi se jednostavno – boji. Ti Hrvati, nazovimo ih Hrvatima oposumima, boje se svega i svačega, a najviše svoje Vlade koja njih, pokazalo se i u najnovijem slučaju Brkić, prisluškuje i snima. Hrvatska Vlada je opaki stroj, mašina, koja sve zna i teško da nije u stanju saznati što Hrvat – oposum misli, a kamo li potpisuje. Taj Hrvat, oposum, teško da će potpisati bilo što i uplašeno viri kroz ključanicu ako ga pitate bilo što o bilo čemu, posebno o tome što misli o Vladi, i referendumima. I taj Hrvat je spreman i rado će služiti svoje robovlasnike do svoje smrti, jer smrt je ništa prema onome što vam se može dogoditi ako vas Vlada RH, domoljubi, branitelji ili pak vjernici uzmu na zub.

Da je stanje više no alarmantno poručio je i Vilim Ribić, predsjednik Matice hrvatskih sindikata, no ni on nije dao bolje objašnjenje za apstinenciju građana RH doli "nasjedanja na propagandu Vlade" koja se napomene radi novcem iz državnog proračuna dobrano potrudila da građanima objasni kako je rad do 67 godine života – optimističan. Postoji i stanoviti broj Hrvata koji nisu izašli na potpisivačka mjesta čisto iz razloga što je tu inicijativu pokrenuo Ribić i njemu slični. Poznata je stvar da su sindikati "prodane duše" i da im vjerovati nije, posebno nakon pretvorbe u Hrvatskoj, kojoj su kumovali najviše ti i takvi. Sjetite se samo one nesretnice koja je izručila Gazdi sve nekretnine i  svoje ljude pa će vam i taj dio Hrvata koji apstiniraju biti malo jasniji.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Za njih i njihovu djecu radit ćemo do smrti

I na koncu kada sve zbrojimo i oduzmemo, ostaje nam brojka od cirka 306.744  nas koji ne namjeravamo raditi kao roblje za svoje robovlasnike dok ne skapamo. I naravno, ta brojka nije dovoljna za bilo kakav referendum. Ta je brojka nas koji opslužujemo sve te Hrvate opisane gore, a najviše one koji sastavljaju i čine našu Vladu i sve uključene u njen sistem. 306.744 nas je njihovo roblje. I pomoći nam nema. Za njih i njihovu djecu radit ćemo do smrti. Bez veze nam je potpisivati, bez veze nam se čuditi, bez veze nam je sve. Oni su naši robovlasnici, i mi smo njihovo roblje. Do 67, do 70, do svoje smrti. Spasa nam nema. Osim u samo jednom slučaju.

Da još, dok nismo stigli do te brojke 67, skupimo stvari i odemo iz ove njihove arkadije. Da prodamo to što imamo i pokušamo barem ovo malo preostalog života proživjeti kao ljudi. I kada malo bolje pogledate ta mi ideja sve više i više izgleda bolje. Možda i vjerojatno nećemo od života napraviti čudo, ali ćemo barem ono što nam je od njega preostalo provesti kao ljudi. A ne kao oposumi.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Stavovi koji su izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora te ne odražavaju nužno stav redakcije portala Vijesti.hr 

Skriveno u raju
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo