Stav predsjednika Zorana Milanovića da Hrvatska neće podržati završnu deklaraciju današnjeg NATO-summita u Bruxellesu ako se ne promijeni formulacija koja govori o Bosni i Hercegovini, tj. ako se ne spomene Daytonski sporazum i reforma izbornog zakonodavstva, urodio je plodom.
Kompromis je pronađen jučer poslijepodne, nakon čega je glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg nazvao Milanovića, netom prije polijetanja iz Zagreba malo prije 16 sati, i obojica su se složili da je sad sve izglađeno, kako ekskluzivno doznaje Večernji list u Bruxellesu.
Nacrt NATO-ovog dokumenta, zvanog "communique" i napisanog na pedesetak stranica, spominje Bosnu i Hercegovinu u jednom kratkom dijelu, među drugim zemljama, od Bjelorusije i Ukrajine do Kosova, na koje se NATO referira. Hrvatska je proteklih tjedana, tijekom usuglašavanja nacrta tog dokumenta koji će se usvojiti u ponedjeljak na summitu, smatrala da se, kad se već govori o reformama koje su važne za euroatlantski put BiH, treba izrijekom spomenuti potreba reforme izbornog zakonodavstva, kao i Daytonski sporazum i referenca na konstitutivne narode u BiH. Velike zemlje saveznice imali su na to primjedbe i opirale se toj hrvatskoj ideji.
Kako doznaje Večernji list, s objašnjenjem da je to predetaljno, a da takvi detalji ne spadaju u NATO-ove dokumente poput ovog. To se sve zbivalo od par tjedana pa do par dana prije današnjeg početka summita. No, voljom predsjednika Zorana Milanovića Hrvatska se "ukopala" i zaprijetila da neće dati suglasnost na završni dokument summita.
U sjedištu NATO-a su shvatili da je predsjednik Milanović zaista spreman napraviti show tijekom samog okupljanja lidera, a "nama taj show ne treba", zaključeno je u neformalnim razgovorima u NATO-u, prema onome kako je Večernjem prepričano iz dobro upućenih izvora.
Prema onome što je Večernji list doznao, kompromis je ovakav. Izrijekom se spominje Daytonski sporazum. Spominje se i izborna reforma u BiH, kao nužnost koju treba dogovoriti i provesti. Konstitutivni narodi se izrijekom ne spominju, tu je rezultat ovih pregovora u posljednji čas ostao neriješen. Ranije je bila formulacija o dobrobiti građana, Hrvatska je tražila da se na tom mjestu spominje dobrobit konstitutivnih naroda i građana, a na kraju se ne spominju ni građani ni konstitutivni narodi.
