Imaš priču? Javi nam se!Pošalji priču
Ivana Ćosić Pregrad za RTL.hr

Bojite se? Ne možete više trpjeti neizvjesnost? Ima jedna dobra vijest: Osjećaju to svi i imate vještine da to prevladate

U Otvorenom uvodniku RTL.hr-a osobe iz javnog života slobodno i otvoreno pišu o zbivanjima iz svojeg područja stručnosti.

Image
Ivana Ćosić Pregrad/ 21.11.2020. u 12:00
Imaš priču? Javi nam se!Pošalji priču

Ivana Ćosić Pregrad, klinička psihologinja ispred Zagrebačkog psihološkog društva u Otvorenom uvodniku RTL.hr-a piše o utjecaju dugotrajne koronakrize na naše mentalno zdravlje, te o tome kako si pomoći u ovim teškim i čudnim vremenima.

U razdoblju pandemije virusa COVID-19 život se promijenio na puno načina i gotovo da nema osobe koja u većoj ili manjoj mjeri ne osjeća promjene. Dugotrajnost ove situacije poprima obilježja kroničnog stresa i većina nas osjeća zasićenost i iscrpljenost, pojačanu napetost , ljutnju kao i veliku frustraciju time da velik broj naših osnovnih potreba teško možemo zadovoljiti. Svjetska zdravstvena organizacija od početka pandemije upozorava na povećanje različitih rizičnih faktora i potrebu pojačane brige za mentalno zdravlje.

Istraživanje Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, provedeno tijekom proljetnog vala pandemije COVID -19, ukazalo je na narušeno mentalno zdravlje i doživljeni stres naših sugrađana. Trećina sudionika istraživanja je prijavila pogoršanje vlastitog mentalnog zdravlja povezano s pandemijom, a četvrtina da su pesimistični u pogledu budućnosti. Pogoršanje psihičkog stanja sudionika povezano je i s brigom o ekonomskim i društvenim posljedicama pandemije i osjećajem straha.

Image
SENA PUHOVSKI

Predsjednica Zagrebačkog psihološkog društva za RTL.hr o jednoj od najvažnijih stvari koju je u koronakrizi Stožer zanemario

Image
SENA PUHOVSKI

Predsjednica Zagrebačkog psihološkog društva za RTL.hr o jednoj od najvažnijih stvari koju je u koronakrizi Stožer zanemario

"Svjetlo na kraju tunela"

Sad pak stižu optimistične vijesti vezane uz razvoj cjepiva, što mnogi vide kao "svjetlo na kraju tunela"  i nadu da će nam se vratiti u većoj mjeri život kakav poznajemo i kakav smo živjeli prije pojave virusa. Međutim, dok čekamo dolazak i primjenu cjepiva i dalje nastavljamo živjeti u stanju krize i neizvjesnosti, izloženi različitim stresorima koji su povezani uz globalni način suočavanja s krizom i dalje okruženi porukama opasnosti i nesigurnosti. Živimo u stalnoj neizvjesnosti vezano za odvijanje nastave i posla, promijenjenim radnim uvjetima gdje mnogi ljudi nemaju adekvatne uvjete za rad od kuće, pojačane zahtjeve za usklađivanjem radne i roditeljske/obiteljske uloge, opterećenim zdravstvenim sustavom, financijskim teškoćama i prijetnjom gubitka posla, osiromašenim socijalnim kontaktima i socijalnom podrškom te ograničenim mogućnostima razonode i zabave.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Imaš priču? Javi nam se!Pošalji priču

Obiteljski dom je u mnogim obiteljima postao mjesto gdje se odvijaju svi aspekti života, što dovodi i do nekih novih poteškoća i zahtjeva, moguće je i više sukoba i burnih emocionalnih reakcija. I takva situacija će trajati još neko vrijeme, sigurno duže nego bismo željeli. U tom kontekstu briga za mentalno zdravlje postaje od izrazite važnosti i jednako važna kao i briga za fizičko zdravlje. Nažalost, u Hrvatskoj se malo ulaže u planiranje i razvijanje strategija brige o mentalnom zdravlju, što možemo vidjeti i u obraćanjima Nacionalnog stožera i preporukama u kojima se rijetko spominju smjernice o čuvanju mentalnom zdravlju i brizi za sebe u vrijeme krize. 

Kako možemo bolje brinuti o sebi u ovim teškim i čudnim vremenima?

Živjeti u stalnoj neizvjesnosti i nesigurnosti, s porukama da je svijet opasno mjesto i da se trebamo čuvati drugih ljudi zaista je za većinu zahtjevno i iscrpljujuće iskustvo. Krizni događaji uvijek nas suočavaju s činjenicom da nemamo kontrolu u svojim rukama, da smo ranjivi, da se naš svijet može u trenutku preokrenuti. Reakcije na takve događaje su univerzalne i pogađaju većinu ljudi, a kako ćemo i koliko snažno odreagirati ovisi o osobinama samog događaja, našim individualnim osobinama i karakteristikama, prošlim iskustvima, podršci koju imamo ili nemamo. 

Upravo se čita

Image
JOVANOVA DRAGA

Sjećate li se nje? Evo kako Paulina iz 'Ljubav je na selu' izgleda danas

Istraživanja iz područja traumatske psihologije pokazuju da je većina ljudi tijekom svog odrastanja doživjela barem jedan težak i traumatski događaj, a mnogi i više njih. To je dobra vijest jer znači da smo do sada stekli određena znanja, vještine i kompetencije koje su nam osigurale da te događaje preživimo i da se suočimo s njima. Psihološka otpornost je termin kojim psiholozi opisuju sve one osobine i vještine koje posjedujemo i koje smo stekli, a koje nam pomažu da se spremnije i učinkovitije nosimo sa stresnim situacijama, da budemo psihološki dobro unatoč teškim uvjetima i iskustvima. 

Rezultati istraživanja Odsjeka za psihologiju u Zagrebu pokazali su da očuvanju mentalnog zdravlja i povećanju osjećaja dobrobiti pomažu ponašanja na koja možemo utjecati poput zadržavanja dnevne rutine, postizanja ravnoteže između poslovnih obaveza i slobodnih aktivnosti, redovita tjelovježba i ostale opuštajuće aktivnosti te dobri međuljudski odnosi, pogotovo s bliskim osobama. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Imaš priču? Javi nam se!Pošalji priču

Dok kriza traje, brinite o sebi

Oporavak nakon teških i kriznih događaja može započeti tek nakon što ugroza i prijetnja prođu i ponovo uspostavimo bazični osjećaj sigurnosti. Znamo da nas traumatski događaji i psihološke krize potiču da preispitamo svoje životne vrijednosti, presložimo prioritete u životu jer, nakon što nas protresu i uzdrmaju, postane nam jasnije što nam je zaista važno u životu, čemu težimo, što nas ispunjava. Takvi uvidi mogu rezultirati promjenama uvjerenja i stavova, a onda i promjenama ponašanja i životnih navika. 

Međutim, dok kriza traje, važno je usmjeriti se na sada i ovdje i činiti sve što je u našoj moći da brinemo o sebi i osnažujemo se. Tako umanjujemo potencijalnu štetu i preveniramo razvoj ozbiljnijih psihičkih smetnji. 

Ovo su normalne reakcije na neuobičajene i nenormalne okolnosti

Epidemija ima obilježja kriznog događaja koji definiramo kao potencijalno opasan, iznenadan i/ili rijedak događaj na koji većina ljudi reagira uznemirenošću. Prirodna reakcija na takve događaje  je preplavljenost osjećajima i mislima o svemu što se događa, pojačana napetost, zabrinutost, teškoće sa spavanjem, osjećaj umora i bezvoljnost, promjenjiva motivacija i smanjena učinkovitost, smetnje koncentracije, osjećaj iscrpljenosti i zasićenost.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Imaš priču? Javi nam se!Pošalji priču

Sve su to normalne reakcije na ovakve iznimne i nenormalne okolnosti u kojima živimo. Ova situacija nas čini iznimno ranjivima i važno je dopustiti si osjetiti sve svoje emocije koje se mogu mijenjati iz dana u dan. Već to što imenujemo svoje emocije i govorimo o stvarima koje ih potiču, pomaže da njima bolje ovladamo i da bolje doznamo što nam treba i pomaže da se suočimo s situacijom u kojoj jesmo. 

Emocije su korisne, pripremaju nas

Stresne situacije nose puno različitih emocija, često vrlo snažnih, a samim time oslobađa se i puno energije na jednom mjestu u uvjetima ograničenih mogućnosti kretanja i korištenja ranijih izvora podrške. To je zaista teško i donosi više frustracija i sukoba. Često o emocijama govorimo kao pozitivnim i negativnim, no to nije sasvim točno. Istina je da su neke od njih neugodne, poput straha, ljutnje, tjeskobe, a nekad su toliko snažne da je teško s njima izaći na kraj, no  emocije su nam korisne baš takve kakve jesu.

Emocije predstavljaju brze procjene osobnog značenja situacije, pripremaju nas na akciju i važan su dio našeg integriteta. One usmjeravanju naše ponašanje i nužne su nam za preživljavanje. Tako nam strah pomaže da se zaštitimo od opasnosti, a ljutnja nam daje energiju da savladamo prepreku kada su naš fizički integritet, potrebe i granice ugroženi. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Imaš priču? Javi nam se!Pošalji priču

Tugujte za svojim gubicima

Od početka pandemije suočavamo se s nizom različitih gubitaka, od gubitka sigurnosti, predvidivosti poznatog "normalnog" načina života koju smo imali, financijskih gubitaka, propalih poslovnih i osobnih planova, gubitaka dragih ljudi, druženja na načine koji smo voljeli i koji su nam bili važni, neobilježenih velikih životnih događaja, ali i onih malih, naizgled nevažnih, i niz drugih gubitaka. Često čujem da mnogima najviše nedostaju zagrljaji. 

Proces tugovanja je neugodan i bolan proces i prirodno je da mu se opiremo, nastojimo ga izbjeći, međutim važno je dati prostora vlastitim gubicima i tugama, bez obzira koliko se one čine veliki ili mali, opravdani ili neopravdani. Oni su naši i nama važni. Završeni procesi tugovanja nam daju snagu da se nosimo sa stvarnošću u kojoj jesmo, pomažu da krenemo dalje i pronađemo nove načine kako zadovoljiti svoje potrebe u ovim okolnostima kakve jesu. 

Potražite pomoć, to ne znači da ste slabi

Stresne situacije često nisu poticajne za učenje i velike promjene jer je naša energija usmjerena na prilagodbu i suočavanje s neugodnim stanjima i brigama. Upravo zato osjećamo više umora i iscrpljenosti iako nam se čini da imamo sporiji tempo. Podržite sebe smanjujući očekivanja od sebe, dopuštajući si pogreške. 

Ovo je situacija koja je svima nova i nepoznata i u kojoj se (pogotovo kada smo u nju "bačeni" bez adekvatne pripreme) događa učenje putem pokušaja i pogreške. Usmjerite se na one stvari i aspekte situacije nad kojima imate kontrolu i utjecaj jer na taj način smanjujemo osjećaj bespomoćnosti koji krize često pobude u nama. Njegovanje i održavanje odnosa s bliskim ljudima značajan je izvor podrške.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Imaš priču? Javi nam se!Pošalji priču

I na kraju, važno je znati da potražiti stručnu pomoć, kada osjećamo dane možemo  sami iznijeti se s teškoćama, nije znak slabosti nego zrelosti

Kontakti mjesta na kojima možete potražiti pomoć: 
Centar za krizna stanja               01 2376 470
Telefon za psihološku pomoć:   01 48 28 888
Hrabri telefon:   116 111 (linija za djecu)  ili 0800 0800 (linija za roditelje)

Ivana Ćosić Pregrad/ 21.11.2020. u 12:00
Imaš priču? Javi nam se!Pošalji priču

Više s weba

Pročitajte još

Image
KOMENTAR SABORSKE ZASTUPNICE

Dalija Orešković za RTL.hr: 'Žinić državnu kuću drži na temelju vlasti i sile. Nije jedini koji 25 godina unovčava svoje domoljublje'

Imaš priču? Javi nam se!Pošalji priču

Više s weba