Peti prosvjedni vikend u beogradu / Otkrivamo! Tko stoji iza prosvjeda koji su se prelili na cijelu Srbiju i koji su njihovi zahtjevi?

Masovne šetnje građana protiv nasilja iznenadile su sve. I one koji ih organiziraju i one koji im se odazivaju već petu subotu. 

"Ljepše je kad si u masi i imaš povod, da nas ima sve više, a ne da sjede kod kuće i puštaju da netko govori za njih, dosta su se ljudi svađali i pljuvali na televizor dok mogu nešto da konkretno urade", kaže Bane Trifunović, jedan od organizatora prosvjeda. 

Šeta, kaže, jer su mu zahtjevi prihvatljivi i vidi da negdje postoji ozbiljna grupa ljudi koja je spremna na oslobođenje od straha.

"Usmjereni su na to da se vlast Aleksandra Vučiča  ograniči, da se sloboda medija ostvari, i da dođe do poštenih izbora", kazao nam je aktivist Boban Stojanović, glumac Ateljea 212 i jedan od prvih lica i glasova prosvjeda. No takvo djelovanje povlači cijenu.  

"Počeo sam se malo više okretati iza sebe noću. Što da radim, nije mi prvi put, objašnjava Branislav Trifunović te dodaje kako su demonstracije njihova jedina šansa.

"Dug je niz ludila koje se događalo proteklih godina, što onih prošlih koji su nas prodali jeftino i dozvolili da se vrati užas, a onda je taj užas pokazao ludilo u cijelom svojem sjaju i tjera me da budem bijesan. A i ne reagiranje Europske Unije i svijeta me ljuti. Način na koji nas par milijuna smo pijuni. Mi građani Srbije u svojih sedam godina smo taoci jednog dogovora", govori Trifunović.

• Beograd prosvjeduje peti vikend u nizu: 'Vučić je zbog porasta broja ljudi na ulicama ublažio retoriku'

Dodaje kako ne smatra krivima samo vrh vlasti u Beogradu i u Bruxellesu.

"Što se događa sa sudstvom, školstvom, korupcijom i zašto to baš ne radi kad smo mi u pitanju - pitanje je to koje me tjera da budem bijesan. Zašto ga, kad znaju da sve što taj čovjek radi, tapšaju po Bruxellesu? To me čini bijesnim", govori Trifunović.

Mjesto za borbu

Sofija je rođena 1992. godine i glasnija je nego što bi njezina obitelj voljela. Na proteste, kaže, dolazi jer vjeruje da treba iskazati svoj stav. To je mjesto, kaže, gdje se bori za svoj stav. To je fronta koju treba ponuditi, a koju, o sada, nitko je nije ponudio.

"Ne trči pred rudo, šuti malo, pusti, bolje slušaj, ne moraš uvijek ti, ti uvijek kritiziraš svoju zemlju i slično", kaže Sofija govoreći o komentarima koje redovito sluša od svojih bližnjih. 

"Ja sam iz predgrađa Beograda, redovito doživljavam nerazumjevanje u obitelji kad god malo iskočim i kad počnem dirati u suštinu, a bojim se da ti protesti ne diraju u suštinu", objašnja Sofija, inače pravnica i aktivistica iz Inicijative mladih za ljudska prava. 

"Potrebno je pošteno tržište, treba postojati poštena borba, ne želim da plaćam za svoje radno mjesto, ne želim da moja diploma danas vrijedi, a sutra ne jer je došao netko s više novaca. Centar Beograda nije Srbija, nije, postoji jako puno problema, od rada na crno do masovnog ne prijavljivanja radnika, minimalaca, općih oboljenja i nezadovoljstva, gdje je zdravstvo loše, jako puno nezbrinutih samohranih majki. Ima jako puno nepravde i ne postoji sistemsko rešenje", kaže Sofija.

Ne treba potegnuti par stotina kilometara od Zagreba da bismo čuli slične priče, konstatirali da ne postoji ozbiljna oporba ili pak u Srbiji provjeravali razmjere političke korupcije.  

"Sjećam se da sam išla na prve proteste sa mišlju da takav čin protiv moje zemlje nije sasvim u redu. Kada sam shvatila da mene moja zemlja laže, da sve priče koje sam znala, da one nisu sasvim točne, da su lišene konteksta, a ja sam mislila da brani Srbe", govori Sofija o razlozima zbog kojih se odlučila aktivirati.