Prema podacima UN-a, dvije trećine ukrajinske djece dosad je napustilo svoje domove. A 15-godišnja Alona Zahreba iz opkoljenog Mariupolja, dva je tjedna snimala zanimljiv i autentičan video dnevnik. Opisuje kako su skupljali i otapali snijeg kad nisu imali vode, a na snimkama se vide i eksplozije koje gleda kroz prozor.
"Krv. Sve je tatino. Ovo je naš krevet", riječi su koje su odjeknule u svijetu nakon što ih je izustila ova mlada Ukrajinka koju je otac, kako kaže, krvava lica, zajedno s majkom odveo u sklonište.
Vodila je videodnevnik, ali i bilješke s datumima. Stoji da se 8. ožujka cijeli dan pucalo, a dan poslije bombardiralo. Nisu imali struje, a bili su i bez vode, pa su se snalazili. Skupljali su snijeg i otapali ga za piće.
Snimala je dva tjedna, od drugog do šesnaestog ožujka. Sve je objavila tek kad su napustili Mariupolj. Kaže da su im Rusi uzeli hranu, muškarce su skidali tražeći tetovaže, pregledavali su fotografije na mobitelima.
Alona je jedna od milijuna ukrajinske djece koji su ostali bez doma u ovom ratu. Službeno ih je poginulo 142, iako se sumnja da je broj mnogo veći.
Rat očima djeteta pogledajte u prilogu:
