Zgražanje oporbe ali i dijela javnosti i medija koji smatraju da je Andrej Plenković u svojoj prvoj reakciji zbog uhićenja ministra Horvata neprimjereno prozvao DORH i vršio pritisak na glavnu državnu odvjetnicu zbog timinga uhićenja i zbog toga što informacije o istrazi dilaju preko medija a on o tome nema pojma, danas je uzvratio HDZ. Izvukli su sve kritike koje su na račun DORH-a u nekim drugim aferama izgovarali isti ti oporbeni čelnici.
Ali sve su to periferne političke stvari, zabava za HDZ, oporbu i medije. Ono što je u ovom slučaju jedino bitno to je model po kojem funkcioniraju političke, nacionalne, vjerske i sve druge interesne skupine koje dođu u priliku da raspolažu novcem poreznih obveznika. A to je model po kojemu funkcionira Cosa Nostra, ili svaka druga bolje ustrojena kriminalna organizacija. Model po kojem svi članovi koji dođu u priliku dijeliti novce na prvo mjesto moraju staviti organizaciju a tek onda sebe.
Jer podsjetimo, po navodima iz istrage i svega što je dosad poznato javnosti bivši ministar Darko Horvat za sebe nije uzeo niti jednu jedinu kunu. Za usluge koje je činio i milijune koje je dijelio nije dobio čak ni butelju vina.
Ali je morao namiriti mnoge druge. Jer nije on na tom mjestu zbog sebe, nego zbog svojih. Isti je slučaj i sa g. Borisom Miloševićem. Nema sumnje da je riječ o čestitom čovjeku koji sebi ne bi uzeo ni kune ali nije ni on tamo zbog sebe nego zbog svojih. Ako pravilnik ne predviđa dodjelu po sistemu Vaši i Naši, imamo čovjeka koji će se pobrinuti da i naši budu na spisku gdje su vaši.
Ali Cosa Nostra, HDZ i slične političke organizacije svojim članovima ne zabranjuju da uzmu nešto i za sebe. Time se članstvo motivira za napredak u karijeri i učenje kroz rad. Jer što si više, više možeš organizaciji dati ali više možeš i sebi uzeti. Horvat i Milošević a po svemu sudeći i neki drugi ministri koji su pod istragom očito ne pripadaju tom dijelu podzemlja ali nisu svi tako skromni u osobnim prohtjevima. Dapače, njih dvojicu karijere je stajala upravo ekipa koja je kao i oni mislila na organizaciju ali barem jednako i na sebe.
Jer nikad ne bi pao Darko Horvat da nije pala Josipa Rimac. A Charlotteina mreža njezina utjecaja obuhvaćala je sve stranačke strukture, od ministara do pomoćnika ministara, od državnih tajnika do župana, gradonačelnika i načelnika. Tko je u toj mreži koliko davao a koliko dobivao, tko je koliko uzimao a koliko dijelio, koga se moralo platiti a koga se moglo samo telefonom nazvati, time neka se bave oni koji se time trebaju baviti.
Ali ako Josipa Rimac, Darko Horvat, Boris Milošević i ostali o kojima ćemo izvještavati idućih dana budu jednom proglašeni krivi to neće biti samo njihov grijeh i njihova krivnja.
Jer upravo ova afera u kojoj nitko od osumnjičenih doista nije ništa ukrao pokazuje da ne postoji organizacija zbog njih, nego oni postoje zbog nje. A organizacija je već jednom proglašena krivom. Pa smo joj oprostili. I opet ćemo, jer tko zna, možda jednom i mi budemo dio Charlotteine mreže.
