Zadnji koji je napustio zemlju koja tone bio je general bojnik Chris Donahue, zapovjednik 82. zrakoplovne divizije.
Fotografija njegova ukrcaja na zadnji evakuacijski let obišla je svijet i postala simbol poraza i američke i savezničke akcije u zemlji u kojoj je i Hrvatska izgubila jednog vojnika.
Čim su Donahue i suborci uzletjeli, glavnim gradom Afganistana počela je odjekivati pucnjava talibana, u slavlju potpune neovisnosti, barem od stranih elemenata.
Iako nisu uspjeli izvući se ljude koje su namjeravali, Amerikanci su zajedno sa saveznicima izveli jednu od najvećih evakuacija u povijesti prebacivši iz zemlje u samo nekoliko dana 114 tisuća svojih građana i Afganistanaca koji su im pomagali u 20 godina rata.
Kenneth F. McKenzie, zapovjednik Glavnog stožera američkih snaga u Afganistanu, kazao je:
"Nema tih riječi koje bi u punoj mjeri mogle opisati sva žrtvovanja i ostvarenja onih koji služe, niti emocije koje oni osjećaju u ovom trenutku, ali reći ću da sam ponosan što smo i moj sin i ja bili dio toga."
Večeras, evo prije par sati, svoju prvu popratnu izjavu dao je američki predsjednik Joe Biden. Pokušao je objasniti kako je poraz zapravo pobjeda:
"Nikad nijedna nacija nije učinila nešto poput ovoga u cijeloj povijesti... Operacija ne bi bila moguća bez vještina, hrabrosti i nesebične hrabrosti američkih trupa, diplomata i obavještajaca. Oni su to obavili, suočavajući se s ogromnom masom koja je nastojala napustiti zemlju, učinili su to, znajući da teroristi ISIL-K, zakleni neprijatelj talibana, vrebaju iz mnoštva. Izbor o povlačenju bio je izbor između odlaska i eskalacije."
Za cijeli svijet, ali prije svega za 38 milijuna Afganistanaca koji su ostali u zemlji, slijedi, u najmanju ruku, razdoblje neizvjesnosti. Nitko još ne zna kakvu će vlast talibani nametnuti i hoće li biti jednako ekstremni i brutalni kakvi su bili kada su preuzeli Afganistan prije 25 godina.
Već se primijeti da su zvuci gradskog života, glazbe i zabave u Kabulu počeli jenjavati. Pregled toga kako se ljudi u strahu od novih vladara počinju prilagođavati režimu priredio je Petar Panjkota.
Prvi dan nove ere u Afganistanu. Talibani od jutra paradiraju
kabulskim aerodromom,
na kojem nakon 20 godina više nema savezničke vojske.
Iza nje je ostala gomila vojnih vozila, helikoptera, pa čak i nešto aviona. Oko aerodroma samo smeće, dokaz da su do jučer ovdje boravile tisuće ljudi u nadi da će se ukrcati na spasonosni let.
Osim talibana, ovdje više nema žive duše.
"Bogu hvala što smo ostvarili nezavisnost naše zemlje. Svi muslimani, svi mudžahedini i svi ljudi iz Afganistana su sretni i dijele sreću s nama", kazao je Mohammad Noman Raihan, talibanski borac.
Ali, pred kamerama su slavili samo talibani, postrojeni u novim uniformama koje su ostavili saveznici obećavaju blagostanje.
Glasnogovornik talibana Zabihullah Mujahid kazao je:
"Zemlja je sigurna, sve pokrajine, uključujući i Kabul, bit će zaštićene, sretni smo što možemo reći ljudima da nam dolaze dobri dani."
Za razliku od prvog dolaska na vlast prije četvrt stoljeća, talibani sada preuzimaju uređeniju zemlju, a sami su naoružani do zuba.
Procjene kažu da su saveznici iza sebe ostavili više od 22 tisuće Humveeja, više od 800 oklopnjaka i oklopnih transportera, čak 42 tisuće terenaca raznih vrsta, pa onda gotovo 65 tisuća mitraljeza, više od 350 tisuća jurišnih pušaka, 125 tisuća pištolja, čak i 176 komada artiljerije.
Ostalo je i stotinu helikoptera i 60-ak manjih aviona. Bijela kuća o tome je već dobila pitanje.
Pitanje za Bijelu kuću: Jesu li Amerikanci sada manje sigurni, jer talibani imaju pristup američkom oružju vrijednom milijarde dolara?
"Nismo procijenili da bilo koja skupina na terenu, bilo da se radi o ISIS K-u ili talibanima, imaju mogućnost napasti Sjedinjene Države. Jasno je da moramo... oprostite, to je bila agresivna buba... moramo se pobrinuti da tako i ostane", odgovorila je glasnogovornica Bijele kuće Jen Psaki.
Jedini plus je, većinu zaplijenjenog oružja i tehnike talibani ne znaju koristiti. Tu je okolnost komentirao Igor Tabak, analitičar portala Obris.org:
"Teško je, doduše, da će mnogo toga staviti u funkciju, jer tu ima dosta kompliciranih uređaja i sustava, ali ipak ih imaju u vlasti, i tek treba vidjeti kako će ih na terenu iskoristiti u tjednima koji dolaze."
Koliko su svi sretni što talibani preuzimaju vlast, vidljivo je iz ove snimke na kojoj voditelj čita vijesti pod nadzorom talibana s puškama. Izvještaji iz Kabula spominju osjećaj potpune depresije među ljudima, pogotovo mlađima koji su 20 godina imali kakve takve slobode pod vlašću s podrškom zapada.
Rijetki se uopće usuđuju govoriti za strane medije.
"Imati posao jako je važno. Ako uopće nema posla, obrazovani ljudi napustit će zemlju i otići će u inozemstvo", kazao je Abdul Basit u Kabulu.
Najveću strepnju osjećaju žene, boje se da neće moći raditi, odijevati se kako žele ili čak napuštati dom same. Ove rukometne reprezentativke uvjerene su da više neće zajedno izići na teren.
Mashid Mubaraze, jedna od njih:
"Ne vidim nikakvu budućnost za sport u Afganistanu, posebno za žene. Bojim se da su sve moje želje i ciljevi u sportu umrli. Ako se ukaže bilo kakva šansa za izlazak iz Afganistana, iskoristit ću je."
Jer, osim talibana, Afganistanom se sada kreću i radikalnije skupine od njih, poput Islamske države Horastan, odgovorne za samoubilačke napade kod aerodroma. I tek treba vidjeti kako će se talibani prema njima postaviti.
Tabak dodaje:
"Ono što je ostalo, ostala je gomila domaćih igrača koji među sobom imaju itekako dubokih podjela, i vjerskih i ideoloških i etničkih. Zapravo, tu je jako fina podloga za nastavak vrlo žestokog građanskog rata."
Dok Amerikanci obilježavaju kraj svog najdužeg rata, onaj u Afganistanu traje dvostruko, pune 42 godine. I kako stvari stoje, kraj mu nije na vidiku.
