Roditeljima koji udaraju djecu u znaku kazne pala je
popularnost zadnjih desetljeća budući da znanost nastavlja
ukazivati na to kako to nije najbolji i najefikasniji oblik
kažnjavanja za loše ponašanje djece.
Ipak, studija iz 2019. godine pokazala je kako je 'lupanje po guzi" i dalje "in" među roditeljima u SAD-u: čak polovina američkih roditelja koji su sudjelovali u istraživanju udarila je dijete po stražnjici bar jednom u godini prije, a čak trećina roditelja udarila je dijete u tjednu prije anketiranja. Unatoč tome što pedijatri i neurolozi pozivaju na zaustavljanje ove prakse, čini se da se još uvijek brojni roditelji u SAD-u oslanjaju na "staru tehniku" kažnjavanja, prenosi iflscience.
Nova studija sa Sveučilišta Harvard objavljena u časopisu Child Development otkrila je da bi šamar mogao još više štetiti djetetovom razvoju nego što se mislilo. Znanstvenici su otkrili da bi šamaranje djece kao oblik kažnjavanja moglo promijeniti razvoj mozga djeteta na sličan način kao i teži oblici zlostavljanja, oštećujući područje mozga zaduženo za prepoznavanje prijetnje i područje mozga zaduženo za donošenje odluka.
"Znamo da je kod djece čija obitelj koristi tjelesno kažnjavanje vjerojatnije da će razviti anksioznost, depresiju, probleme u ponašanju i druge probleme s mentalnim zdravljem, ali mnogi ljudi ne razmišljaju o batinama kao obliku nasilja", rekla je Katie McLaughlin, izvanredna profesorica društvenih znanosti i direktorica Laboratorija za stres i razvoj na Odjelu za psihologiju na Harvardu, u izjavi. "U ovom smo istraživanju željeli ispitati je li utjecaj batina na neurobiološkoj razini, odnosno utječu li batine na razvijanje mozga djeteta."
Dječji mozak ne vidi razliku između šamara i konstantnog fizičkog zlostavljanja
Studija je istražila mozak 40-ero djece čiji su roditelji
koristili oblik fizičkog nasilja kao sustav metode kažnjavanja, a
onda i mozgove 107 djece koja to nisu iskusila. Od svakog se
djeteta očekivalo da objasni je li u životu doživjelo kakvu vrstu
zlostavljanja i smatraju li da su bili premlaćivani, odnosno
fizički kažnjavanji batinama.
Jednom kada su bili podijeljeni u skupine, sudionici su stavljeni
pod MRI skener. Djeci su znanstvenici pokazivali slike glumaca
koje su prikazivale razne emocije, poput sreće i uplašenosti,
kako bi se vidjela moždana aktivnost svakog djeteta. Djeca
koju su roditelji tukli pokazivala su veću živčanu aktivnost na
"uplašenim" licima, a to se vidjelo i kod djece koja su doživjela
ozbiljno, duže zlostavljanje. Istraživanje je pokazalo snažnu
sličnost u razvoju zlostavljane djece i djece koja su doživjela
batine od strane svojih roditelja.
"Iako možda ne bismo konceptualizirali fizičko kažnjavanje kao oblik težeg nasilja, u smislu kako dječji mozak reagira, nije bitno drugačije od zlostavljanja", rekla je McLaughlin. "To je više razlika u stupnju nego u tipu."
Nemoguće je kvantificirati koliko su ozbiljno djeca bila
izudarana. Ova otkrića također ne objašnjavaju zašto se ta
razlika vidi kod djece koju su roditelji šamarali i djece
koja nisu premlaćivana.
