Povodom Svjetskog dana mentalnog zdravlja koji se obilježava danas, Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba želi upozoriti na uobičajene mitove koji ne doprinose mentalnom zdravlju, a svakodnevni su, sveprisutni i štetni. O mitovima je na internetskoj stranici Poliklinike pisala magistra psihologije Ana Raguž.
Mit da moramo imati 'dobar razlog' da se ne osjećamo sretno
Kako piše Raguž, mit da moramo imati "dobar razlog“ da se ne osjećamo sretno i da je sreća norma koju svi moramo doseći je sveprisutan, gotovo da se prenosi generacijski, s koljena na koljeno.
"Posve je razvidno da su ova očekivanja nerealistična i unaprijed osuđena na propast i vrlo je izvjesno da će ih popratiti brojne neugodne emocije poput srama, krivnje, doživljaja neadekvatnosti i slično", pojasnila je Raguž.
Dodala je i da smo svi mi individualna bića, sa različitim iskustvima, doživljajima pa posljedično i različitom osjetljivošću na situacije s kojima se suočavamo te da se imamo pravo osjećati kako god se osjećamo.
Mit da s djecom ne treba razgovarati o tome kako se osjećaju
Raguž napominje da je pogrešno misliti da s djecom ne treba razgovarati o tome kako se osjećaju da ih ne bi potakli da se osjećaju još lošije ili da misle o teškim iskustvima, kao i da su premaleni za razgovor o tome.
"Razgovori o osjećajima i izražavanje emocija pred djecom na primjeren način djetetu pokazuje da je obiteljsko okruženje emocionalno sigurno i da je u njemu dozvoljeno iskazivati emocije", napisala je Raguž.
'Kako si?' je jedno od najvažnijih pitanja
Jednako kao što trebamo brinuti o svom i tjelesnom zdravlju, na isti način trebamo voditi brigu o mentalnom udravlju i o tome kako se osjećamo, smatra Raguž. Dodaje i da su i ugodne i neugodne emocije korisne jer nas one, poput kakvih prometnih znakova, upućuju na ono što nam je potrebno, čega nam je previše i u kojem smjeru trebamo ići.
"'Kako si?' je jedno od najvažnijih pitanja, koje trebamo sa stvarnim interesom postavljati ne samo drugima, nego i sebi. Pri tome, budimo blagi i podržavajući prema sebi kao što bismo bili prema najboljem prijatelju. Brinimo o sebi, to nije odlika sebičnosti nego odgovornosti", napisala je Raguž.
"Ponekad je važno da osluškujemo koliko možemo i kažemo sebi i djetetu 'Sada možeš koliko možeš, i to je u redu, ne možeš više od toga'", poručila je Raguž.
