Zanimljivo, to nije to bila jedina mudrost koju je izrekla
žena kojoj se dive sve žene diljem ove prekrasne planete. Ma
znala je ta mudrica poznatija kao Audrey Hepburn
što u kojem trenutku izgovoriti. Između ostalog i ovo:
"Najvažnije je uživati u životu i biti sretan - to je
jedino bitno”. A baš ta izreka posebno dolazi do izražaja u
Parizu! Grad ljubavi, svjetlosti, mode i bogate
povijesti. Znam, mogu nabrajati unedogled jer na svijetu
postoje samo dva mjesta na kojima ćete se osjećati sretno. Jedno
je vaš dom, a drugo je Pariz. Možda ću zvučati suludo kad kažem,
ali putovanje nikad nije stvar novca, već hrabrosti. Da, sad već
pretjerujem s mudrostima, ali uistinu je tako! Realno, sve ljude
na svijetu povezuje nekoliko sličnih stvari. Između ostalog,
želja za putovanjem. A kad smo već kod njega,
jednom u životu morate posjetiti Pariz. Baš kao
i 44 milijuna turista godišnje!
Bienvenue a Paris!
Glavni i najveći francuski grad, smješten na rijeci Seine možda
ima nešto više od 2 milijuna stanovnika, ali kada se zbroji tzv.
metropolitansko područje naseljava ga otprilike 12 milijuna
ljudi. U to more ljudi prije nekoliko mjeseci, na moje opće
zadovoljstvo i sreću, zbog posla svoje 'kufere' donio je i moj
najbolji prijatelj! Drugim riječima, misija "Marija ide u Pariz“
morala je biti realizirana čim prije. I naravno, rečeno –
učinjeno! Kako to i inače biva, svi putevi kreću s Plesa, odnosno
s Franje Tuđmana na kojem smo moja najbolja prijateljica i ja
prije leta uspjele pretresti sve aktualne teme. Štoviše, nismo se
ugasile sat i 45 minuta koliko i traje let do famoznog Charles de
Gaullea tako da nas neki putnici s istog leta vjerojatno još
sanjaju. No, odmor mora početi sa stilom, zar ne? Nakon što smo
se javili mamama ( op.a. znate već kako to ide), putem poznate
aplikacije naručile smo prijevoz na aerodrom! Kad ono, dolazi
šarmantni gospodin u odijelu koji upravlja luksuznim automobilom
i vozi vas na željenu adresu za svega 35 eura. Zbrojili to ili
još bolje podijelili, nema toga autobusa ni vlaka koji će vas
odvesti ravno ispred ulaza za nešto više od 15 eura po
osobi.
Bila je to ljubav na drugi pogled
I tako je i službeno počelo naše bajkovito putovanje! Moram
priznati, u Pariz se nisam zaljubila na prvi pogled jer pod kišom
nismo baš pričali istim jezikom. Znam, ne pričam francuski uopće,
ali čovjek uči dok je živ. Zato bi ovo putovanje više
nazvala ljubav na drugi pogled. Ali baš teška ljubav koja se
razbuktala u tzv. 15. arondismanu ( op.a. u Parizu ih ima
20 i zapravo ovdje se sve vrti oko tih famoznih brojki ).
Zahvaljujući onom mom najboljem prijatelju s početka priče
(podaci poznati redakciji) taj petnaesti šarmantni okrug
pretvorio se u moj drugi dom! Zamislite samo da se probudite,
prošećete do kuhinje kad ono pred vama stoji Eiffelov
toranj. Ne slika, ne fotografija, ma čak ni wallpaper,
već Eiffelov toranj. Ono, glavom i bradom rekli bi neki. A baš
tamo kreće svaka turistička ruta.
Ovisno o tome koliko imate vremena, na vama je da odlučite hoćete li se penjati na njega ili ne. Ja naravno nisam jer gubiti tri sata u redu da bi narednih sat do dva provela na stepenicama čekajući još jednom na odmoru koji traje svega četiri dana. Možda se većina ne bi složila sa mnom, stoga primite moje isprike. Prvi put sam se predomislila zbog kiše, a ovaj put sam jednostavno htjela vidjeti neke druge stvari. Odmah iza Eiffela nalazi se prekrasni Trocadero, mjesto na kojem je valjda najviše momaka zaprosilo svoje djevojke. Ah, ta pariška romantika! Kao što sam već rekla, umjesto penjanja na najpoznatiji toranj na svijetu sagrađen davne 1889. godine, mi smo se odlučile za odlazak na Montmarte!
Taj
sjeverni i najviši dio Pariza s kojeg se, vjerujte mi na riječ,
pruža najbolji pogled na grad, mjesto je koje će vas doslovno
oduševiti! Neki kažu da je to dio Pariza u kojem se nalaze pakao,
čistilište i raj. Možda su baš zato ovdje živjeli
Picasso, Dali i Van Gogh. To umjetničko središte
najbolje dokazuje onu tezu zašto je Napoleon III
odlučio od Pariza napraviti najljepši grad na svijetu! A
čini se i dosta luckast jer upravo u ovoj četvrti, odnosno u
njezinu podnožju nalazi se Pigalle! Pariški
centar sex shopova, striptiz barova i popularnog kabareta
Moulin Rouge za koji ulaznica stoji stotinjak
eura, pa tko voli nek' izvoli. Iza svega toga, čekaju vas
neodoljive uske ulice, mnoštvo onih iskonskih pariških kafića i
restorana koji vas vode do još jednih stepenica - onih koje
zapravo vode u tzv. raj, odnosno u baziliku Svetog Srca poznatiju
kao Sacre Coeur s čijeg ćete platoa gledati na
Pariz s visoka jer ovdje je riječ o drugoj najvećoj pariškoj
građevini nakon Eiffelova tornja. Meni osobno, ovo je najdraži
dio Pariza u kojem ćete mirne duše uživati u solidnom jelu za
nekih 15 do 20 eura i ispijati kavu za 3-4 eura. Cijene su
logično popularno europske.
Najpoznatija slika na svijetu
Da, ovaj grad nema samo najpoznatiji toranj na svijetu, već i
najpoznatiju sliku na svijetu koja se nalazi u prekrasnom muzeju
Louvre do kojeg vrlo lako možete doći podzemnom željeznicom.
Pariški metro je odličan, toliko jednostavan i jeftin da nemate
potrebe vrijeme tratiti u taxiju, što zbog cijene a što i zbog
gužve koja u Parizu vječno vlada na prenapučenim cestama. Karta u
jednom smjeru košta otprilike 10 kuna koliko zapravo i ZET
naplaćuje svoje puno sporije usluge. No, vratimo se mi u taj
famozni muzej ispred kojeg navodno sudeći po forumima vlada
nesnosna gužva. Moje iskustvo je bilo takvo da smo vođene
internet komentarima kupile kartu online za 17 eura, pa smo tako
sat vremena prije ulaska u muzej tražile mjesto na kojem ćemo tu
kartu i isprintati, sve dok nam se jedna pristojna mlada dama iz
agencije za nekretnine nije smilovala. Život u 21. stoljeću
ponekad uistinu zna biti zahtjevan jer zašto bi Francuzi
dopustili ulaz s online kartom kad od vas mogu tražiti da ih
isprintate. Kao šlag na tortu, još vas uvjere da morate doći sat
ranije, kad ono - mi prve na redu!
Ona
popularna staklena piramida zapravo je sigurnosni ulaz na kojem
vas dobro pregledaju i nakon što to prođete, tek onda se spuštate
u jednu od najbogatijih umjetničkih zbirki na svijetu. I naravno,
dolazite do Mona Lise. Valjda najmanje slike na
svijetu ispred koje stoji stotinjak fanatika s mobitela, a među
njima i ja jer kad sam već tu - red je da Lisa i ja opalimo
selfie! Iznemogle od (mojeg) fotografiranja i divljenja
umjetnosti, brže bolje smo otišle u obližnji kafić okrijepiti
dušu i tijelo, a s čime drugim nego palačinkama koje u Parizu
naravno imaju svoje chic ime – a ono glasi crepes! Možete ih
pronaći na svakom koraku i u svim mogućim oblicima. Nešto slično
kao i u Zagrebu, zar ne?
Francuska rukometna euforija
A kakva bi ja to osoba bila da tijekom svog posjeta koji se
nevjerojatno poklopio sa Svjetskim rukometnim prvenstvom nisam
otišla na polufinalnu utakmicu između Hrvatske i Norveške.
Parišku dvoranu Bercy koja sada nosi potpuno
drugačije ime, ispunilo je otprilike 11 tisuća navijača, među
njima i nas troje.
Tamo
smo ostavili i živce i glas, ali ne i dobru volju za daljnjim
istraživanjem jer smo netom nakon utakmice tugu zbog poraza išli
utopiti u obližnji Bercy Village koji zapravo dosta nalikuje
našoj Tkalčićevoj ulici. Jedina razlika je što se na ulazu nalaze
dva policajca koja vam pregledavaju torbe i što dok ispijate
omiljeno piće, ulicom konstantno šeću mladi naoružani vojnici.
Jednostavno, u Parizu se navikneš i na te puške koje su na svakom
koraku. Baš kao i na konstantno pregledavanje torbe, bilo da
ulazite u klub ili u lanac brze prehrane. Bolje se osjećati
sigurno nego nesigurno!
Dao bi sve pariške kapije za onu staru ispred tvoje
avlije
Rekao je jednom jedan mudrac, no nema te stare ni avlije koja
može opisati pariški noćni život. Možda zapravo nisam realna
opijena činjenicom da su mi najbolji prijatelji priredili
najbolji tulum iznenađenja za rođendan, a možda je i francuski
pjenušac učinio svoje. U svakom slučaju, ovaj grad živi. Baš živi
punim plućima. Nema tu onog preživljavanja kada vidiš da grad
diše na škrgama da bi ti ostao u bilo kakvom sjećanju.
Na
vama je da odlučite osjećati li veću kemiju s parizerom ili
Parizom. Znam da je put do trgovine nešto bliži, ali osjećaj je
bitno drukčiji! Plus, ovaj pariški živi vječno!
Sretno!
