Osječka liječnica Marina Labor dobitnica je ugledne nagrade „International Medis Awards“ za iznimna postignuća u medicini i farmaciji. Simpatičnoj specijalistici pulmologije tek je 31 godina, a već je napravila iznimno puno za svoje pacijente što svjedoči nagrada za doprinos ranom otkrivanju KOPB-a, kronične opstruktivne plućne bolesti.
Što za vas znači ova nagrada? Kakva je bila konkurencija?
Ovo prvenstveno predstavlja prepoznavanje i vrednovanje mog znanja i truda uloženog u doktorsku disertaciju i sam objavljeni članak, a tek onda je to osobno zadovoljstvo i ponos. Konkurencija je svake godine iznimno jaka, sve je više dobrih i kvalitetnih radova koji se prijavljuju. Moj glavni konkurent je imao vrlo zanimljivo istraživanje i znala sam da će biti teško osvojiti nagradu.
Vjerujem da je žiriju teško odlučiti čiji je rad najbolji. Ipak, trud se isplatio i ponosna sam što je struka odabrala baš moj rad, a vjerujem da je presudila klinička upotrebljivost i važnost. Osvajanje nagrade samo je potvrda da smo moj tim suradnika i ja na dobrom putu i da naizgled mali znanstveni rezultati mogu proizvesti velike promjene u kliničkom radu koje će biti od koristi bolesnicima i zajednici u cjelini.
Kao kliničaru i znanstveniku na početku karijere, ovo je veliki poticaj i svojevrsna obveza nastavka istraživanja s konačnim ciljem osvješćivanja kolega o važnosti ranog otkrivanja respiratornih bolesti kako bismo na vrijeme pomogli svakom bolesniku.
(FOTO: Privatni album)
Što konkretno vaše istraživanje znači za osobe oboljele od KOPB-a i za pušače?
Svaki treći pušač razvije KOPB tijekom života, s time da učestalost izrazito raste s dobi bolesnika. Kod osoba mlađe životne dobi tijek bolesti je puno agresivniji ostavljajući značajan invaliditet dok su kod osoba starije životne dobi češće komplikacije koje nam onemogućavaju kvalitetno liječenje i uzrokuju veliku smrtnost. Jednom kad su pluća oštećena, učinak liječenja je znatno smanjen. Dokazano je da je rana terapijska intervencija u KOPB-u najučinkovitija.
Ovom bi se metodom za nastanak KOPB-a u pušača mogao otkriti vrlo rano, u osoba mlađe životne dobi, kada su preventivne mjere moguće, kao što su prestanak pušenja i rano liječenje, što bi imalo najveću dobrobit za bolesnika. Kako je KOPB progresivna bolest čije napredovanje ne možemo spriječiti, to je od velike važnosti. Uz to, otkrivanje bolesti u ranoj fazi može doprinijeti izučavanju mehanizama nastanka KOPB-a koji su nam još uvijek nepoznati te time otvoriti mogućnosti za razvoj novih terapijskih opcija.
Kampanje protiv pušenja sve su agresivnije. Daju li rezultata? Ima li više pušača među mlađom ili starijom populacijom?
U Hrvatskoj svaka treća osoba puši, što nas po konzumaciji cigareta svrstava u sam svjetski vrh; prosječni hrvatski pušač popuši 20 do 30 cigareta dnevno.
Alarmantni su podaci da je 20% hrvatskih učenika probalo pušiti cigarete u dobi ispod 10 godina, a gotovo svaki drugi učenik-pušač u dobi od 13 do 15 godina pokazuje znakove ovisnosti. Unatoč tome, pušači su rijetko svjesni štete koju nanose sebi i ljudima u okolini ili je često negiraju. Za prestanak im je potrebna posebna motivacija i snaga volje koja će im naglo promijeniti mišljenje.
Stekla sam dojam da kampanje i negativne reklame izazivaju protuefekt i osjećaj revoltiranosti. Samo su dvije mjere od značajnog utjecaja na povećanje stope nepušenja; prva je zdravstvena edukacija koju treba provoditi od najranije dobi čime se može promijeniti opći društveni odnos prema tom izuzetno štetnom obliku ovisnosti, a druga je smanjenje dostupnosti kroz povećanje cijena duhanskih proizvoda i zabrana pušenja na svim javnim mjestima, kao što je to učinjeno u SAD-u.
(FOTO: Pixabay)
Osim toga, škole nepušenja za pušače koje bi uključivale odgovarajuću psihološku, medicinsku i sociološku potporu te mjere koje bi poticale preventivno ponašanje građana mogu značajno pomoći pri odvikavanju od pušenja. I druge preventivne mjere kao što su reguliranje tjelesne težine, tjelovježba i sl. također mogu biti od značajne pomoći. Sve to zahtijeva sveobuhvatnu strategiju na nacionalnoj razini, provođenje dogovorenih mjera te njihovu evaluaciju i modifikaciju tijekom godina. Time možemo značajno utjecati na zdravstveno stanje nacije, ekonomski boljitak, povećanje radne sposobnosti te smanjenje opterećenja zdravstvene i socijalne skrbi.
Svaki dan se susrećete s bolestima izazvanima cigaretama. Možete li nam reći što pušenje čini našem tijelu i utječe li lošije na žene ili muškarce?
Prema postojećim epidemiološkim podacima, KOPB je u pušača češći u muškaraca nego u žena iako se ta razlika posljednjih godina sve više smanjuje.
Utvrđeno je da su žene osjetljivije na učinke cigaretnog dima te da razvijaju KOPB ranije i pri nižoj razini kumulativne ekspozicije duhanskom dimu odnosno pri kraćem pušačkom stažu koji se definira kao broj godina pušenja pomnožen s brojem prosječno popušenih cigareta podijeljeno s 20 (broj cigareta u jednom pakiranju). Razlozi za takvu povećanu osjetljivost nisu još poznati.
Učinci duhanskog dima na organizam su višestruki i odnose se na sve organe i organske sustave: centralni živčani, dišni i kardiovaskularni sustav, kožu, probavni te reproduktivni sustav. Najpoznatiji su učinci pušenja na dišni sustav te kardiovaskularni sustav iako nisu zanemarivi i oni na druge organe i organske sustave.
(FOTO: Thinkstock)
Bez obzira na način konzumiranja duhana njegovi štetni učinci na zdravlje su prisutni kao akutni i kronični na cijeli organizam, a recimo prelazak s cigareta na cigare, e-cigarete ili pušenje lule neće smanjiti zdravstvene rizike. Nema sigurnog načina za konzumiranje duhanskih proizvoda.
Učinci na centralni živčani sustav djelomično potječu od nikotina koji je supstancija koja mijenja raspoloženje. Nikotin dolazi u mozak već nakon nekoliko sekundi te djeluje stimulativno, ali učinci brzo nestaju te se nakon toga osjećate umorno i imate potrebu za ponovnim pušenjem. Na taj se način stvara ovisnost. Tako pušenje utječe na kognitivne funkcije, uzrokuje anksioznost, iritabilnost, depresiju, glavobolju i probleme sa spavanjem.
Utjecaj na dišni sustav proizlazi iz udisanja supstancija koje se nalaze u duhanskom dimu, a koje dovode do nepovratnog oštećenja pluća (emfizem, kronični bronhitis, KOPB) te nastanka karcinoma dišnog sustava (dušnika i pluća). Djeca izložena duhanskom dimu češće obolijevaju od bolesti dišnog sustava kao što su astma, bronhitis, upala pluća.
Pušenje dovodi do oštećenja cijelog kardiovaskularnog sustava te se tijekom vremena razvija bolest centralnih i perifernih krvnih žila, povećanje krvnog tlaka te se povećava rizik za razvoj srčanog i moždanog infarkta. Supstancije iz duhanskog dima dovode do promjene strukture kože te značajno povećavaju rizik od raka kože.
Pušenje duhana također povećava rizik za nastanak gljivičnih infekcija kože i noktiju, a povećava se gubitak kose i ćelavost. U probavnom sustavu pušenje povećava rizik od raka usta, grla, dušnika i jednjaka te raka gušterače. Pušenje utječe na pojavu inzulinske rezistencije, time povećava rizik od šećerne bolesti tipa 2 i nastanak komplikacija.
Nikotin utječe i na krvotok u genitalnim organima te u muškaraca smanjuje potenciju, a u žena smanjuje zadovoljstvo. Može utjecati i na smanjenje razine muških i ženskih spolnih hormona.
Najčešći motiv za prestanak pušenja zapravo je zdravstvena tragedija u bliskom krugu obitelji i prijatelja koja kod pušača izaziva šok i osvijesti brigu o vlastitom zdravlju. Često se to događa prekasno. Upravo zato su važne edukacija i prevencija.
Kako ste se odlučili baviti medicinom?
Odrasla sam u obitelji u kojoj se oba roditelja bave medicinom, a i uvijek su me više zanimale prirodne znanosti tako da je logičan izbor na kraju srednje škole bio Medicinski fakultet. Osim toga, medicina je struka koja pruža širok spektar poslova – od rada s bolesnicima preko zanstvenog i istraživačkog rada do rada u farmaceutskoj industriji.
Kako izgleda vaš radni dan?
Radni dan započinjem sastankom s kolegama na kojem raspravljamo o novoprimljenim bolesnicima te zanimljivim i poučnim slučajevima, ili se međusobno savjetujemo o najboljem izboru liječenja za pojedinog bolesnika. Iza toga slijedi vizita bolesnika i razgovor sa svakim o aktualnim tegobama uz redovno planiranje pretraga i provjera aktualnih nalaza te korekcija terapije. Ostatak radnog dana provodim ovisno o potrebama odjela i rasporedu, najčešće su to bronhoskopije, konzilijarni pregledi i ambulante za nove ili kontrolne preglede.
Radni dan je pretrpan obavezama i rijetko stignem čitati novu literaturu tako da to, kao i pisanje novih članaka, obično ostaje za slobodno vrijeme kod kuće. Sav istraživački i znanstveni rad provodim u slobodno vrijeme.
Ništa ne može zamijeniti osjećaj zadovoljstva kad nekome spasim život ili pomognem. Sreća i zahvalnost koju vidim na licima bolesnika i njihovih obitelji uvijek su motiv za dati se još više.
(FOTO: Privatni album)
Što vas nadahnjuje u radu, a što obeshrabruje?
Gubitak bolesnika je neizbježna stvar u ovom poslu, a osjećaj bespomoćnosti te činjenica da nekada sve što pokušam nije dovoljno, jako pogađaju. Još uvijek se nisam priviknula na teške sudbine koje život piše. Osim toga, povremeno obeshrabruje činjenica da znanje i uložen trud nisu jedini kriteriji za napredovanje u poslu i društvu. Unatoč svemu, motivacije za rad ne nedostaje.
Vidite li se u budućnosti u Hrvatskoj ili negdje drugdje? Imate li ponuda izvana?
Prvu ponudu za odlazak sam dobila još tijekom specijalizacije i, unatoč tome što odlazak vani predstavlja velik profesionalni izazov i mogućnost za daljnjim napretkom i učenjem, nisam se odlučila otići. Odlazak ujedno znači i ostaviti obitelj i prijatelje, način života, kulturu, običaje. Ponuda ima, hrvatski liječnici su traženi zbog znanja i predanosti poslu. Vrijeme će pokazati što je najbolja opcija.
Kako je biti liječnica u Hrvatskoj? Imate li iste uvjete za rad i prilike kao liječnici?
Općenito je teško biti liječnik u Hrvatskoj, a još teže ako si žena. Iako danas u medicini prevladavaju žene, teže im je doći na rukovodeće pozicije. Uvjeti za rad su isti, a prilike si svatko stvara sam.
Pored toga, u Hrvatskoj su još uvijek nametnute društvne norme po kojima žena mora biti supruga, majka i kućanica. Ponekad je teško balansirati između svih tih obaveza i očekivanja.
Mogu li karijera i obiteljski život ruku pod ruku? Kako sebe vidite za pet godina? Što vas privatno najviše veseli?
Uz pravu osobu i međusobno razumijevanje ništa nije problem i sve je moguće. Prije svega, obitelj je moj oslonac i najveća podrška, oni me razumiju i čine sretnom. Osim toga, okružena sam prijateljima koji znaju povući crtu da ne pretjeram u poslu. Obožavam putovanja, glazbu, dobru knjigu i film, opušta me kuhanje. Ne planiram budućnost, živim dan za danom. Nemam ideju gdje ću biti za pet godina...
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
