Epika je književni rod u koji pripadaju sva pripovjedna djela u stihu i prozi. Pojam je nastao od grčke riječi ephos, što znači riječ ili pjesnička pripovijest. Epika obuhvaća svu pripovjednu književnost u stihu i prozi. U nastavku saznajte sve o temi: epika obilježja.
Građa: različiti sadržaji iz stvarnosti, ili izmišljeni, oko kojih se formira epski oblik
Događaji: kompozicija (uvod, zaplet, vrhunac, preokret, rasplet, kraj)
a) Invokacija – zazivanje muza, bogova za pomoć za nadahnuće
b) Kronološki slijed – obuhvaća pripovijedanje događaja od početka do kraja
c) Retrospekcija – vraćanje radnje u prošlost
d) In medias res – u središte stvari
e) Simultano – istovremeno pripovijedanje dva događaja
Likovi su fiktivne ili stvarne osobe koje sudjeluju u događajima o kojima pripovijeda epsko djelo; oni su nositelji zbivanja i ideja. Prema ulozi koju imaju u djelu govorimo o glavnim i sporednim likovima. Glavni likovi se katkada očituju i u naslovu djela.
Epske tehnike su:
pripovijedanje – nizanje motiva prema načelu "što je dalje
bilo".
opisivanje – nizanje motiva prema zakonu asocijacije
(podsjećanja), opisuje se izgled lika, prostor u kojem se odvija
radnja, sporedni događaji, stvari, osobe.
epski dijalog – služi za iskazivanje mišljenja i
stavova likova.
iznošenje misli – pojavljuje se u nekim epskim vrstama i razvija
se postupno.
Ovo su bile najvažnije karakteristike za temu: epika obilježja.
