Imaš priču? Javi nam se!Pošalji priču
Sve je igra

Igra je način na koji djeca uče i razvijaju se - nije potrebno ništa dodavati niti oduzimati

Razvoj zdravog djeteta odvija se sam od sebe. Usudila bih se reći da je sve razvoj. I sve je igra. Pa onda postoji velika veza između igre i razvoja

Image
Foto: Thinkstock
Imaš priču? Javi nam se!Pošalji priču

Često se susrećem s izjavama kako poticati djecu na igru, usmjeravati igru, poticati razvoj i slično. Ne znam točno kako su nastala ta nastojanja da potičemo i činimo boljim i bržim nešto što se događa samo po sebi bez ikakvog nastojanja, truda i utjecaja. Moguće da ima veze s kulturom u kojoj živimo. I baš zato smatram da je od ključne važnosti da stručnjaci ne surađuju s takvim mentalitetom, već da stavimo stvari na svoje mjesto. 

Razvoj djeteta u situaciji da nema nekih bioloških (organskih) odstupanja, zdravog djeteta, odvija se sam od sebe. Usudila bih se reći da je sve razvoj. I sve je igra. Pa bi onda postojala velika veza između igre i razvoja.

Gledam svog sina koji sada ima 10 mjeseci i kao da vidim kako kroz svaki pokret, svaki osjet, podržaj koji primi i obradi nastaju nove sinapse u mozgu, raste mreža neuronskih puteva. I ništa tu ne treba poticati, usmjeravati, raditi... To je priroda na djelu. Nedavno mi je jedna klijentica rekla da, ako se nije pomučila i nešto sama učinila pa tako stekla, to ne cijeni baš mnogo. Kad “padne s neba” nema baš neku vrijednost za nju. Moj apel kad su u pitanju dječja igra i dječji razvoj jest da se prestanete truditi, poticati, raditi i usmjeravati. Promatrajte i pratite umjesto toga

Dijete “zna” najbolje

Budući je igra način na koji djeca komuniciraju sa svijetom, uče o njemu, “isprobavaju” ga i samim time se razvijaju u svim segmentima (kognitivno, emocionalno, moralno, identitet, socijalno …), nije potrebno ništa dodavati niti oduzimati, već samo promatrati i slijediti dijete. Djeca nam pokazuju što im je potrebno i što žele. Ako baš nešto želite raditi, dođite u kontakt s djetetom u sebi. To će vam pomoći da budete ravnopravan partner u igri djeteta. Jedna zgodna vježba koju možete probati je slijediti svoja osjetila i impuls za akciju. Vrlo je jednostavno. Stavite se u neko okruženje i promatrate ga svim svojim osjetilima – vidom, dodirom, njuhom, okusom, sluhom. I dozvolite svojoj “dječjoj” radoznalosti da vas vodi u interakciju s okolinom. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Imaš priču? Javi nam se!Pošalji priču

“Granice” u igri

Kako se djeca razvijaju, rastu i bivaju kompleksnija bića, tako i njihova igra postaje kompleksnija. Djeca su ta koja predlažu igru ili pokazuju svoj interes, a mi kao roditelji ih slijedimo. Naravno, nećemo ih slijediti u neku opasnost ili nešto što nama nije u redu. Treba jasno komunicirati da nešto ne želimo i reći djeci također da ne želimo da oni nešto rade, što god to bilo. Direkno, jasno i osobno: "Ne želim (ja) da to radiš i ne dam ti da to radiš." Djeca iz takve rečenice dobiju mnogo informacija o nama, našoj granici, odnosu moći među nama i zato je važno da ta rečenica nema neki dodatak koji uključuje posramljivanje ili okrivljavanje.

U ovu priču pripada i puštanje da dijete pobijedi u igri, situacija da dijete govori kako se vi trebate ponašati u igri i slično. Sve su to situacije u kojima je korisno “posegnuti” za sobom kao izvorom informacija i saznati koji je razlog da “puštamo” djetetu da bude po njegovom, što time izbjegavamo i je li to zaista korisno za dijete. 

Upravo se čita

Image
GASTRO FANTAZIJA

Isprobajte recepte Antonije Pedišić i glavno jelo od 'vražje matere': 'Ovo je bilo 10 klasa iznad svega'

Igra kao izvor informacija

Djeca iz igre dobivaju informacije kako svijet funkcionira, prorađuju svoja iskustva kroz igru i daju nama roditeljima informacije o sebi. Igranje uloga je posebno moćno oruđe za spoznaju kako naše dijete percipira svijet. No, tu treba biti oprezan sa zaključcima i pitati dijete kako ono nešto doživljava i tumači.

Primjerice, igrate se s djetetom vrtića. I dijete želi biti odgajateljica, a vi ste dijete, polaznik u vrtiću. I onda vaše dijete strogo zapovijeda što da radite, kako se trebate ponašati i slično. Brzanje sa zaključkom bi bilo da je djetetova odgajateljica “stroga”. No, to je vaša percepcija, dok dijete ima možda sasvim drugi doživjalj, iskušava poziciju autoriteta u odnosu s vama ili tko zna što drugo. To je mjesto za postaviti pitanje djetetu kakva je njemu ta odgajateljica, naravno kad igranje završi. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Imaš priču? Javi nam se!Pošalji priču

Sunčana Rokvić majka je dječaka, psihologinja, u edukaciji za Geštalt psihoterapeutkinju (4. godina) s višegodišnjim iskustvom u radu s roditeljima i djecom od predškolske dobi na dalje. Sunčana i Nikolina Essert,  psihologinja i psihoterapeutkinja, počinju ciklus radionicaTobolac – centar za autentično roditeljstvoo ranom razvojui autentičnom roditeljstvu. Ciklus se sastoji od 8 radionica u trajanju od 2 sata i počinju u utorak 20.03.2018. u 18 do 20 sati. Za sva pitanja i prijave te rezervaciju mjesta javite se na  tobolac.autenticnoroditeljstvo@gmail.com do 15.03.2018. godine.

Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!

Imaš priču? Javi nam se!Pošalji priču

Više s weba

Pročitajte još

Image
dobro je znati

Mokrenje nakon seksa: Koje su zablude, a koje dobrobiti

Imaš priču? Javi nam se!Pošalji priču

Više s weba