Legenda je, u početku, označavala sveta štiva i životopise svetaca, a vremenom se pojam legende proširio na pripovijesti koje u sebi sadrže povijesno-biografske podatke.
Često su legende o povijesnim osobama i događajima isprepletene s mitovima, bajkama, pustolovinama i nadnaravnim motivima. Legenda kao književna vrsta pripada pripovijesti, a može biti u prozi ili u stihovima. Osim kao oblik pisane književnosti, legenda je usmenim prenošenjem postala i dio narodne priče.
Djelomično je legenda slična mitu, ali se njihov sadržaj temelji na stvarnim ljudima ili događajima, odnosno povijesnim činjenicama. Zlatno doba legendi je bilo u srednjem vijeku, a i danas služi kao inspiracija brojnim književnicima. Neke od poznatih legendi hrvatske književnosti su: Osman (I.Gundulić), Planine (Zoranić), Vila Slovinka (Baraković), Razgovori ugodni naroda slovinskoga (Kačić).
