Pinija bor je crnogorično stablo iz porodice borovki, naraste do 25 m visine i do 1,5 m širine (deblo). Pinija bor prirodno raste u području oko Sredozemnog mora, od Portugala do Turske i Libanona. U Hrvatskoj se pretpostavlja da mu je prirodno stanište na pjeskovitim terenima istočnog dijela otoka Mljeta. Uzgaja se naročito u mediteranskom području kao ukrasno stablo.
Pinija bor (lat. Pinus pinea eng. Stone pine),
najbolje uspijeva na silikatno-pjeskovitom tlu, ali uspijeva i na
tlima s vapnenastom podlogom. Može uspijevati tamo gdje uspijeva
i alepski bor, ali je osjetljiva na posolicu.
Ovdje se radi o vrlo stabilnoj vrsti koja se teško križa s
ostalim borovima. U hortikulturi se najčešće primjenjuju
kultivari 'Correvoniana'
Pinija bor svojom kišobranastom krošnjom i krupnim
češerima djeluje vrlo dekorativno.
Potrebno je 15-ak godina da pinija počne razvijati veću količinu
češera. Njegove sjemenke (pinjoli) su jestive.
Pinjoli od svih orašastih plodova sadrže najviše bjelančevina,
čak 31%. Pinjol je izuzetan izvor proteina, izvrsnog je okusa
koji podsjeća na bademe, mada puno intenzivnije arome.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
