Sijanje graška za konzerviranje radi se nakon žitarica, uljane repice, krumpira ili šećerne repe. Kukuruz nije dobra pretkultura za sijanje graška, jer nakon njega ostaje i puno organske mase što onemogućava dobru pripremu za ranu proljetnu sjetvu.
Treba napomenuti i kako je grašak dobra pretkultura za mnoštvo poljoprivrednih kultura iz razloga jer zbog kratke vegetacije rano napušta tlo pa je mogući uzgoj postrnog usjeva a razlog je i taj što za sobom u tlu ostavlja oko 100 kg/ha organskog dušika.
Ranije sijanje graška stvara preduvjet da usjev
pokrije tlo i smanji mogućnost zakorovljivanja, odnosno da završi
vegetaciju do sušnog razdoblja.
Sijanje graška se radi na dubinu 4 - 6 cm na
težim tlima, dok se na lakšim i pjeskovitim (toplijim) tlima
sijanje graška radi na dubinu 6 - 8 cm, uz obvezno valjanje tla
ili sijačicom s valjkom, koja valja traku u koju je posijan
grašak.
Niski kultivari graška siju se u dvoredne, troredne ili
četveroredne trake s razmakom između traka od 60 cm.
Za sijanje visokih kultivara graška treba raditi
dvoredne trake s razmakom od 60 - 80 cm koje omogućavaju prohod
za višekratnu berbu.
Kod visokih kultivara se između redova postavlja potporanj.
U čistoj kulturi sijanje graška se vrši s 80 - 100 klijavih zrna
na m2, odnosno 200 - 250 kg/ha, ovisno o apsolutnoj masi
sjemena.
Sijanje graška treba obaviti do sredine ožujka,
kada započinju i ostali proljetni radovi.
Što je kasnija sjetva ili što je lošija priprema tla za sijanje
graška, siju se više norme po jedinici površine.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
